HRVATSKI SABOR
1699
Na temelju
članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O HRANI
Proglašavam
Zakon o hrani, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 28. lipnja 2013.
godine.
Klasa:
011-01/13-01/173
Urbroj:
71-05-03/1-13-2
Zagreb,
28. lipnja 2013.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Ivo Josipović, v. r.
ZAKON O HRANI
I. OPĆE ODREDBE
Svrha Zakona
Članak 1.
(1) Ovim se
Zakonom utvrđuju nadležna tijela i zadaće nadležnih tijela, obveze subjekata u
poslovanju s hranom i hranom za životinje, službene kontrole te se propisuju
upravne mjere i prekršajne odredbe za provedbu:
– Uredbe
(EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o
utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije
za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L
31, 1. 2. 2002.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 178/2002), sa svim
njezinim izmjenama i dopunama;
– Uredbe
Komisije (EZ) br. 1304/2003 od 23. srpnja 2003. o postupku kojeg primjenjuje
Europska agencija za sigurnost hrane prilikom zahtjeva za izdavanje znanstvenih
mišljenja (SL L 185, 24. 7. 2003.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br.
1304/2003), sa svim njezinim izmjenama i dopunama;
– Uredbe
Komisije (EZ) br. 2230/2004 od 23. prosinca 2004. o detaljnim pravilima za
provedbu Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća vezano za mrežu
organizacija koje djeluju u okviru misije Europske agencije za sigurnost hrane
(SL L 379, 24. 12. 2004.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 2230/2004);
– Uredbe
Komisije (EZ) br. 608/2004 od 31. ožujka 2004. koja se odnosi na označivanje
hrane i sastojaka hrane s dodanim fitosterolima, fitosterol esterima,
fitostanolima i fitostanol esterima (SL L 97, 1. 4. 2004.) (u daljnjem tekstu:
Uredba (EZ) br. 608/2004);
– Uredbe
Komisije (EU) br. 115/2010 od 9. veljače 2010. o utvrđivanju uvjeta za
korištenje aktivnog aluminijevog oksida za uklanjanje fluorida iz prirodnih
mineralnih voda i izvorskih voda (SL L 37, 10. 2. 2010.) (u daljnjem tekstu:
Uredba (EU) br. 115/2010);
– Uredbe
Komisije (EU) br. 16/2011 od 10. siječnja 2011. o provedbenim mjerama za Sustav
brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (SL L 6, 11. 1. 2011.) (u
daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 16/2011);
–
Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 931/2011 od 19. listopada 2011. o
zahtjevima sljedivosti utvrđenim Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta
i Vijeća za hranu životinjskog podrijetla (SL L 242, 20. 9. 2011.) (u daljnjem
tekstu: Uredba (EU) br. 931/2011);
–
Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 208/2013 od 11. ožujka 2013. o zahtjevima
sljedivosti za klice i sjeme namijenjenih za proizvodnju klica (SL L 68, 12. 3.
2013.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 208/2013);
– Odluke
Komisije 2004/478/EZ od 29. travnja 2004. o donošenju općeg plana upravljanja
krizom u području sigurnosti hrane i hrane za životinje (SL L 160, 30. 4.
2004.) (u daljnjem tekstu: Odluka 2004/478/EZ), sa svim njezinim izmjenama i
dopunama;
– Uredbe
(EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o uvođenju
sustava označivanja i registracije životinja vrste goveda, označivanju goveđeg
mesa i proizvoda od goveđeg mesa i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ)
br. 820/97 (SL L 204, 11. 8. 2000.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br.
1760/2000), u dijelu koji se odnosi na neobavezni sustav označavanja goveđeg
mesa;
– uredbi i
odluka donesenih za provedbu Uredbe (EZ) br. 178/2002, Uredbe (EZ) br.
1304/2003, Uredbe (EZ) br. 2230/2004, Uredbe (EU) br. 16/2011 i Odluke
2004/478/EZ.
(2) U svrhu
provedbe uredbi i odluka iz stavka 1. ovoga članka ovim se Zakonom propisuju
odredbe na nacionalnoj razini kojima se uređuju:
–
nadležnosti za uspostavu i provedbu politike sigurnosti hrane;
–
nadležnosti u području analize rizika;
– opća
pravila sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje na nacionalnoj
razini;
– opća
pravila upravljanja krizom u području sigurnosti hrane i hrane za životinje;
–
djelatnost Hrvatske agencije za hranu;
– uspostava
i koordinacija mreže institucija;
– davanje
znanstvenog i stručnog mišljenja te pružanje znanstvene i tehničke pomoći;
–
nacionalne mjere potrebne za provedbu politike sigurnosti hrane.
(3) Ovim se
Zakonom uređuju standardi kvalitete za hranu i hranu za životinje.
Pojmovi
Članak 2.
Pojmovi u
smislu ovoga Zakona imaju jednako značenje kao pojmovi definirani u uredbama i
odlukama iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, Uredbe (EZ) br. 882/2004
Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje
se provode radi verifikacije postupanja u skladu s propisima o hrani za
životinje i hrani te pravilima o zdravlju i zaštiti životinja (u daljnjem
tekstu: Uredba (EZ) br. 882/2004) i zakona o provedbi navedene Uredbe.
II. NADLEŽNA TIJELA
Nadležna tijela
Članak 3.
(1)
Nadležna tijela za provedbu ovoga Zakona, uredbi i odluka iz članka 1. stavka
1. ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona su ministarstvo
nadležno za poljoprivredu i ministarstvo nadležno za zdravlje, prema podjeli
nadležnosti iz članka 4. ovoga Zakona.
(2) Za
provedbu posebnih stručnih i znanstvenih poslova u području sigurnosti hrane i
hrane za životinje dobivenih od strane Europske komisije te drugih poslova, kao
i savjetovanja nadležnih tijela iz stavka 1. ovoga članka, ministar nadležan za
poljoprivredu i ministar nadležan za zdravlje, prema podjeli nadležnosti iz
članka 4. ovoga Zakona, mogu ovlastiti pravne osobe s javnim ovlastima i druge
javne ustanove.
(3) U
slučaju ovlašćivanja iz stavka 2. ovoga članka, čelnik nadležnog tijela koje
provodi postupak ovlašćivanja mora o tome u roku od 15 dana od dana
ovlašćivanja obavijestiti čelnika drugog nadležnog tijela.
(4)
Ministar nadležan za poljoprivredu, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog
za zdravlje, i ministar nadležan za zdravlje uz prethodnu suglasnost ministra
nadležnog za poljoprivredu, prema podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga
Zakona, donose pravilnike, naredbe i naputke za prijenos i provedbu pravno
obvezujućih akata Europske unije iz područja koja uređuje ovaj Zakon.
(5)
Ministar nadležan za zdravlje, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za
poljoprivredu provedbenim propisima uređuje područje hrane podvrgnute ionizirajućem
zračenju i pomoćnim tvarima u procesu proizvodnje.
Podjela nadležnosti za
pojedina područja politike sigurnosti hrane
Članak 4.
(1)
Nadležna tijela za uspostavu i provedbu pojedinih područja politike sigurnosti
hrane su ministarstvo nadležno za poljoprivredu i ministarstvo nadležno za
zdravlje, prema podjeli nadležnosti iz stavaka 3. i 4. ovoga članka.
(2)
Ministarstvo nadležno za poljoprivredu je nadležno za koordinaciju službenih
kontrola i predstavlja kontakt točku prema Europskoj komisiji.
(3) Ministarstvo
nadležno za poljoprivredu je nadležno za uspostavu i provođenje politike
sigurnosti hrane unutar područja:
– općih
načela propisa o hrani i hrani za životinje;
– općih
pravila higijene hrane i hrane za životinje;
– posebnih
pravila higijene hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje;
–
mikrobioloških kriterija za hranu i hranu za životinje;
–
označivanja, reklamiranja i prezentiranja hrane, odnosno informiranja potrošača
o hrani;
–
označivanja, reklamiranja i prezentiranja hrane za životinje;
–
sljedivosti hrane i hrane za životinje;
– općih
pravila službenih kontrola hrane i hrane za životinje;
– posebnih
pravila službenih kontrola hrane životinjskog podrijetla i hrane za životinje;
– sustava
brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje;
–
upravljanja krizom u području sigurnosti hrane i hrane za životinje;
– prirodne
mineralne i prirodne izvorske vode te stolne vode;
–
ovlašćivanja službenih i referentnih laboratorija za hranu i hranu za
životinje;
– hitnih
mjera za hranu životinjskog podrijetla i hranu za životinje;
–
registracije i odobravanja objekata hrane životinjskog podrijetla i hrane za
životinje;
–
nepoželjnih tvari u hrani za životinje;
– dodataka
hrani za životinje;
– ostataka
veterinarsko-medicinskih proizvoda (VMP) i ostalih kontaminanata koji se mogu
nalaziti u hrani i hrani za životinje;
– ostataka
pesticida u hrani i hrani za životinje;
– standarda
kvalitete za hranu i hranu za životinje.
(4)
Ministarstvo nadležno za zdravlje je nadležno za uspostavu i provođenje
politike sigurnosti hrane unutar područja:
–
zdravstvene ispravnost predmeta i materijala koji dolaze u neposredan dodir s
hranom;
–
kontaminanata u hrani, osim pesticida;
–
prehrambenih aditiva, aroma i prehrambenih enzima u hrani;
– pomoćnih
tvari u procesu proizvodnje (uključujući i otapala);
– dodataka
prehrani;
–
prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji i hrane obogaćene nutrijentima (dodavanje
vitamina, minerala i drugih tvari hrani);
– hrane za
posebne prehrambene potrebe;
– brzo
smrznute hrane;
– hrane
podvrgnute ionizirajućem zračenju;
– hitnih
mjera za hranu neživotinjskog podrijetla;
–
registracije objekata hrane neživotinjskog podrijetla i ostalih objekata iz
nadležnosti sanitarne inspekcije prema posebnom propisu koji uređuje službene
kontrole;
– nove
hrane;
– GM hrane
i GM hrane za životinje;
–
ovlašćivanja službenih i referentnih laboratorija za GM hranu i GM hranu za
životinje te predmete i materijale koji dolaze u neposredan dodir s hranom.
III. POSEBNE ODREDBE
OPĆA NAČELA PROPISA O HRANI
Analiza rizika
Članak 5.
(1)
Nadležna tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona imaju cjelokupnu
odgovornost za provedbu procesa analize rizika iz članka 6. Uredbe (EZ) br.
178/2002 te za funkcionalno razdvajanje procesa upravljanja rizikom od procjene
rizika.
(2)
Nadležna tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona, Hrvatska agencija za hranu
osnovana Zakonom o hrani (»Narodne novine«, br. 117/03., 130/03., 48/04.,
85/06., 46/07., 84/08. i 55/11.), koja nastavlja raditi po odredbama ovoga
Zakona, i druge institucije iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona surađuju u
promicanju učinkovite povezanosti funkcija upravljanja rizikom, procjene rizika
i komunikacije o riziku.
Upravljanje rizikom
Članak 6.
(1) Tijela
nadležna za upravljanje rizikom su tijela nadležna za provedbu službenih
kontrola iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona.
(2) Prema
članku 6. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002 pri upravljanju rizikom u obzir se
uzimaju rezultati procjene rizika i/ili znanstvena mišljenja Europske agencije
za sigurnost hrane, Hrvatske agencije za hranu i institucija iz članka 7.
stavka 3. ovoga Zakona.
(3) Pri
upravljanju rizikom iz stavka 2. ovoga članka u obzir se uzimaju i drugi
čimbenici od važnosti za određeni predmet, načelo predostrožnosti iz članka 7.
Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članka 8. ovoga Zakona, kao i sama definicija
upravljanja rizikom iz članka 3. točke 12. Uredbe (EZ) br. 178/2002.
(4) Tijela
nadležna za upravljanje rizikom iz stavka 1. ovoga članka u svrhu upravljanja
rizikom donose odluku o potrebi za procjenom rizika, utvrđuju okvir i cilj
procjene rizika te određuju rokove za izradu procjene rizika.
Procjena rizika
Članak 7.
(1)
Procjena rizika se provodi prema članku 6. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002.
(2)
Procjenu rizika na nacionalnoj razini provodi Hrvatska agencija za hranu.
(3) Iznimno
od stavka 2. ovoga članka procjenu rizika na nacionalnoj razini za područje
pesticida provodi ovlaštena institucija prema posebnom propisu o provedbi
Uredbe (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o
maksimalnim razinama ostataka pesticida u i na hrani i hrani za životinje
biljnog i životinjskog podrijetla koja nadopunjuje Direktivu Vijeća 91/414/EEZ
(SL L 70, 16.3.2005).
(4)
Procjena rizika uključuje sljedeće:
– izradu
procjene rizika na zahtjev tijela nadležnih za upravljanje rizikom iz članka 6.
stavka 1. ovoga Zakona u svrhu provedbe službenih kontrola i/ili upravljanja
rizikom;
– izradu
procjene rizika na zahtjev tijela nadležnih za upravljanje rizikom iz članka 6.
stavka 1. ovoga Zakona u svrhu izrade planova službenih kontrola temeljenih na
procjeni rizika, donošenja hitnih, odnosno zaštitnih mjera, nacionalnih
propisa, naredbi i naputaka;
– procjenu
rizika na zahtjev nacionalne kontakt točke (u daljnjem tekstu: NKT) sustava
brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje na nacionalnoj razini (u
daljnjem tekstu: HR RASFF sustav) iz članka 19. ovoga Zakona.
Načelo predostrožnosti
Članak 8.
U posebnim
se okolnostima, kada se na temelju procjene dostupnih informacija utvrdi da
postoji mogućnost štetnih učinaka na zdravlje, ali postoji znanstvena
nesigurnost, tijela nadležna za upravljanje rizikom iz članka 6. stavka 1.
ovoga Zakona, prema podjeli nadležnosti za provedbu službenih kontrola iz posebnog
propisa o službenim kontrolama, na temelju načela predostrožnosti donose
privremene mjere upravljanja rizikom u skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br.
178/2002.
Načela transparentnosti
Članak 9.
(1) Javne
konzultacije iz članka 9. Uredbe (EZ) br. 178/2002 provode nadležna tijela iz
članka 3. stavka 1. ovoga Zakona, prema podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga
Zakona.
(2) U svrhu
provedbe članka 10. Uredbe (EZ) br. 178/2002 za obavještavanje javnosti
nadležno je ministarstvo nadležno za poljoprivredu i ministarstvo nadležno za
zdravlje, prema podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga Zakona.
OPĆI ZAHTJEVI PROPISA O HRANI
Zahtjevi sigurnosti hrane
Članak 10.
(1) Tijela
nadležna za provedbu službenih kontrola iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona,
odnosno osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola, prema podjeli
nadležnosti za provedbu službenih kontrola iz posebnog propisa o službenim
kontrolama, ovlaštene su odlučivati da li se hrana smatra sigurnom u skladu s
člankom 14. Uredbe (EZ) br. 178/2002.
(2) U
smislu članka 14. stavka 2. podstavka a) Uredbe (EZ) br. 178/2002 hranom
štetnom za zdravlje ljudi smatra se hrana koja je zdravstveno neispravna jer:
– ne
udovoljava mikrobiološkim kriterijima sigurnosti hrane prema posebnim propisima
o mikrobiološkim kriterijima za hranu;
– sadrži
ostale patogene mikroorganizme, mikroorganizme koji nisu patogeni i parazite za
koje je procjenom rizika utvrđen rizik za zdravlje ljudi;
– postoje
dokazi da je putem te hrane došlo do trovanja ljudi;
– sadrži
kontaminante koji prelaze najveće dopuštene količine propisane posebnim
propisima;
– sadrži
prehrambene aditive i arome koji su nedozvoljeni u određenoj kategoriji hrane
ili su dozvoljeni ali prelaze maksimalno dopuštene količine propisane posebnim
propisima;
– sadrži
nedozvoljene druge tvari prema posebnom propisu;
– sadrži
pesticide u količini koja predstavlja rizik za zdravlje ljudi što je utvrđeno
procjenom rizika;
– je
genetski modificirana ili sadrži i/ili se sastoji ili potječe od neodobrenog
genetski modificiranog organizma;
– sadrži
sastojak neodobrenu novu hranu što je utvrđeno procjenom rizika;
– je
procjenom rizika za određenu hranu utvrđeno da ima ili može imati štetan
utjecaj na zdravlje ljudi.
(3) U
smislu članka 14. stavka 2. podstavka b) Uredbe (EZ) br. 178/2002 hranom
neprikladnom za prehranu ljudi smatra se hrana:
– kojoj je
istekao rok trajanja s oznakom »upotrijebiti do«;
– koja zbog
svojih izmijenjenih svojstava (okus, miris, truljenje, kvarenje i raspadanje)
nije prihvatljiva za prehranu ljudi;
– koja
sadrži strane tvari za koje se može osnovano sumnjati da su prisutne i u
ostatku serije;
– u čijoj
su proizvodnji korišteni prehrambeni aditivi koji ne udovoljavaju kriterijima
čistoće;
– koja
sadrži dozvoljene druge tvari iznad dopuštene količine prema posebnom propisu;
– koja je
zapakirana u ambalažu za koju je dokazano da je zdravstveno neispravna jer
otpušta tvari koje su štetne za zdravlje ljudi;
– koja
sadrži nedopuštene kemijske oblike vitamina i minerala prema posebnom propisu;
– koja
sadrži određene vitamine i minerale u količini koja predstavlja rizik za
zdravlje ljudi;
– koja je
podvrgnuta nedozvoljenom ionizirajućem zračenju ili drugom tehnološkom procesu
koji može imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi;
– koja je
označena kao hrana za posebne prehrambene potrebe, a ne zadovoljava posebne
prehrambene potrebe osoba kojima je namijenjena prema posebnom propisu;
– koja je
označena kao hrana bez glutena, a sadrži gluten u količini koja prelazi
dopuštenu količinu prema posebnom propisu;
– koja
sadrži alergene koji nisu označeni prema posebnom propisu;
– ako se
radi o GM hrani koja sadrži i/ili se sastoji ili potječe od odobrenog genetski
modificiranog organizma u kojem je dokazana tehnološka kontaminacija iznad 0,9%
što nije označeno.
(4) Ako
postoji sumnja da hrana nije sigurna, tijela nadležna za provedbu službenih
kontrola iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno osobe ovlaštene za
provedbu službenih kontrola, prema podjeli nadležnosti za provedbu službenih
kontrola iz posebnog propisa o službenim kontrolama, poduzimaju mjere u skladu
s člankom 14. stavkom 8. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i ostale mjere iz Uredbe (EZ)
br. 882/2004 i posebnog propisa o službenim kontrolama.
(5) Prema
članku 14. stavku 9. Uredbe (EZ) br. 178/2002 ministar nadležan za
poljoprivredu, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravlje, i ministar
nadležan za zdravlje, uz suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu, prema
podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga Zakona, donose propise o hrani kojima se
uređuju pitanja koja nisu uređena propisima Europske unije.
Zahtjevi sigurnosti hrane za
životinje
Članak 11.
(1) Tijela
nadležna za provedbu službenih kontrola iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona,
odnosno osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola, prema podjeli
nadležnosti za provedbu službenih kontrola iz posebnog propisa o službenim
kontrolama, ovlaštene su odlučivati da li se hrana za životinje smatra sigurnom
u skladu s člankom 15. Uredbe (EZ) br. 178/2002.
(2) U
smislu članka 15. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002 nesigurnom hranom za
životinje smatra se hrana za životinje za koju je procjenom rizika utvrđeno da
ima ili može imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi ili životinja i/ili koja ne
udovoljava odredbama posebnih propisa o hrani za životinje.
(3) Hrana
za životinje iz stavka 2. ovoga članka odnosi se na hranu za životinje koja ima
barem jednu od sljedećih karakteristika:
– ne udovoljava
mikrobiološkim kriterijima sigurnosti hrane za životinje prema posebnim
propisima o mikrobiološkim kriterijima za hranu za životinje;
– sadrži
ostale patogene mikroorganizme, mikroorganizme koji nisu patogeni i parazite za
koje je procjenom rizika utvrđen rizik za zdravlje ljudi i životinja;
– sadrži
nepoželjne tvari u količinama koje prelaze najveće dopuštene količine u odnosu
na propisane najveće dopuštene količine u posebnim propisima o nepoželjnim
tvarima u hrani za životinje;
– sadrži
dodatak hrani za životinje koji nije odobren za odnosnu vrstu hrane za
životinje s obzirom na vrstu i kategoriju životinja kojima je ta hrana
namijenjena, ili je odobren za odnosnu vrstu i/ili kategoriju životinja ali je
prisutan u količini koja prelazi najveću dopuštenu količinu propisanu u
posebnim propisima o dodacima hrani za životinje;
– sadrži
dodatak hrani za životinje koji nema odobrenje za stavljanje na tržište prema
posebnom propisu o dodacima hrani za životinje;
– sadrži
veterinarsko-medicinski proizvod koji nije odobren za odnosnu vrstu hrane za
životinje s obzirom na vrstu i kategoriju životinja kojima je ta hrana
namijenjena, ili je odobren za odnosnu vrstu i/ili kategoriju životinja ali je
prisutan u količini koja prelazi najveće dopuštene količine propisane posebnim
propisima o veterinarsko-medicinskim proizvodima;
– sadrži
veterinarsko-medicinski proizvod koji nije odobren za stavljanje na tržište
Republike Hrvatske u skladu s posebnim propisima o veterinarsko-medicinskim
proizvodima;
– sadrži
ili se sastoji od tvari čije je stavljanje na tržište ili korištenje u hranidbi
životinja zabranjeno ili ograničeno u skladu s posebnim propisom o stavljanju
na tržište i korištenju hrane za životinje;
– ne
udovoljava tehničkim odredbama o nečistoćama i drugim kemijskim odrednicama u
skladu s posebnim propisom o stavljanju na tržište i korištenju hrane za
životinje;
– sadrži
ili se sastoji od proteina životinjskog podrijetla čije je korištenje u
hranidbi određenih vrsta i kategorija životinja zabranjeno ili ograničeno u
skladu s posebnim propisom za sprječavanje pojave, kontrolu i iskorjenjivanje
određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija;
– označena
je kao hrana za životinje za posebne hranidbene namjene, ali ne udovoljava
propisanim zahtjevima utvrđenim u posebnom propisu koji regulira korištenje
hrane za životinje za posebne hranidbene namjene;
– genetski
je modificirana ili sadrži i/ili se sastoji ili potječe od neodobrenog genetski
modificiranog organizma;
–
nepravilno označena GM hrana za životinje koja sadrži i/ili se sastoji ili
potječe od odobrenog genetski modificiranog organizma iznad praga slučajne
tehnološke kontaminacije od 0,9%;
– hrana
koja je bila namijenjena za prehranu ljudi, a za koju postoje dokazi da je
zdravstveno neispravna za prehranu ljudi;
– ako nije
u skladu s navedenim rokom trajanja navedenim na oznaci na način: »upotrijebiti
do…«;
– ima
izmijenjena organoleptička svojstava (miris, konzistenciju, prisutni procesi
truljenja, kvarenja);
– pakirana
je u ambalažu za koju je dokazano da je zdravstveno neispravna jer otpušta
tvari koje su štetne za zdravlje ljudi i životinja;
–
podvrgnuta je nedozvoljenom ionizirajućem zračenju ili drugom tehnološkom
procesu koji može imati štetan utjecaj na zdravlje ljudi i životinja.
(4) Ako
postoji opravdana sumnja da hrana za životinje nije sigurna, ministarstvo
nadležno za poljoprivredu, odnosno osoba ovlaštena za provedbu službenih
kontrola poduzima mjere u skladu s člankom 15. stavkom 5. Uredbe (EZ) br.
178/2002 i ostale mjere iz Uredbe (EZ) br. 882/2004 i posebnog propisa o
službenim kontrolama.
(5) Prema
članku 15. stavku 6. Uredbe (EZ) br. 178/2002 ministar nadležan za
poljoprivredu donosi propise o sigurnosti hrane za životinje kojima se uređuju
pitanja koja nisu uređena propisima Europske unije.
Označivanje, reklamiranje i
prezentiranje hrane
Članak 12.
(1) U svrhu
provedbe članka 16. Uredbe (EZ) br. 178/2002 ministar nadležan za poljoprivredu
donosi propise o označivanju, reklamiranju i prezentiranju hrane te označivanju
hranjivih vrijednosti hrane.
(2) U svrhu
provedbe članaka 16., 17. i 18. Uredbe (EZ) br. 1760/2000 ministar nadležan za
poljoprivredu propisom uređuje neobavezni sustav označivanja goveđeg mesa, a
posebice postupak odobravanja specifikacije i ovlašćivanje neovisnog kontrolnog
tijela.
Označivanje, reklamiranje i
prezentiranje hrane za životinje
Članak 13.
(1) Hrana
za životinje koja je stavljena na tržište Republike Hrvatske mora biti označena
na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu te reklamirana i prezentirana prema
propisima o hrani za životinje.
(2) U svrhu
provedbe članka 16. Uredbe (EZ) br. 178/2002 ministar nadležan za poljoprivredu
donosi propise o označivanju, reklamiranju i prezentiranju hrane za životinje
kojima se uređuju pitanja koja nisu uređena propisima Europske unije.
ZNANSTVENA MIŠLJENJA
Znanstveno mišljenje Europske
agencije za sigurnost hrane
Članak 14.
(1)
Hrvatska agencija za hranu može u skladu s člankom 29. Uredbe (EZ) br. 178/2002
i Uredbom (EZ) br. 1304/2003 zatražiti znanstveno mišljenje od Europske
agencije za sigurnost hrane na zahtjev nadležnih tijela iz članka 3. stavka 1.
ovoga Zakona te po službenoj dužnosti.
(2) U svrhu
provedbe članka 9. Uredbe (EZ) br. 1304/2003 ministarstvo nadležno za
poljoprivredu informira Europsku agenciju za sigurnost hrane o tijelu iz stavka
1. ovoga članka.
Znanstveno mišljenje Hrvatske
agencije za hranu
Članak 15.
(1)
Hrvatska agencija za hranu u okviru svoje djelatnosti daje znanstveno
mišljenje:
a) na
zahtjev nadležnih tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona;
b) po
službenoj dužnosti;
c) na
zahtjev trećih zainteresiranih strana za njihove potrebe.
(2)
Ministar nadležan za poljoprivredu propisom uređuje postupak i rokove izdavanja
znanstvenog mišljenja iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Općim
aktima Hrvatske agencije za hranu se uređuju sadržaj, obrazloženje i objava
znanstvenog mišljenja iz stavka 1. ovoga članka.
MREŽA ORGANIZACIJA
Mreža organizacija koje
djeluju u okviru djelokruga Europske agencije za sigurnost hrane
Članak 16.
(1) U svrhu
provedbe članka 36. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i Uredbe (EZ) br. 2230/2004
Hrvatska agencija za hranu dostavlja ministarstvu nadležnom za poljoprivredu na
suglasnost prijedlog popisa organizacija iz nacionalne mreže institucija iz
članka 17. ovoga Zakona, a koje će djelovati u okviru djelokruga Europske
agencije za sigurnost hrane.
(2) Prije
dostave popisa na suglasnost iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska agencija za
hranu provjerava udovoljavaju li organizacije kriterijima iz članka 1. stavka
1. Uredbe (EZ) br. 2230/2004.
(3) Nakon
dobivanja suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka Upravno vijeće Hrvatske
agencije za hranu donosi popis organizacija koje će djelovati u okviru
djelokruga Europske agencije za sigurnost hrane.
(4) Popis
organizacija iz stavka 3. ovoga članka sa svim potrebnim podacima, a prema
članku 1. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 2230/2004, Hrvatska agencija za hranu
dostavlja Europskoj agenciji za sigurnost hrane, a ministarstvo nadležno za
poljoprivredu dostavlja Europskoj komisiji.
Nacionalna mreža institucija
Članak 17.
(1)
Hrvatska agencija za hranu uspostavlja i koordinira nacionalnu mrežu
institucija iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona, te provjerava da li
institucije udovoljavaju uvjetima propisanima za nacionalnu mrežu institucija
propisom iz stavka 5. ovoga članka.
(2)
Institucije iz stavka 1. ovoga članka dužne su uspostaviti znanstvenu i stručnu
suradnju koordinacijom aktivnosti, razmjenom informacija, razvojem i provedbom
zajedničkih projekata i drugim aktivnostima.
(3)
Hrvatska agencija za hranu dostavlja ministarstvu nadležnom za poljoprivredu na
suglasnost prijedlog institucija za uvrštavanje na popis istih, uključujući
nazive i opise institucija, dokaze da predložene institucije udovoljavaju
uvjetima propisanima propisom iz stavka 5. ovoga članka, te opise njihovog
specifičnog područja rada.
(4) Nakon
dobivanja suglasnosti iz stavka 3. ovoga članka Upravno vijeće Hrvatske
agencije za hranu usvaja popis institucija koje čine nacionalnu mrežu
institucija u području sigurnosti hrane i hrane za životinje, navodeći njihovo
specifično područje rada.
(5)
Ministar nadležan za poljoprivredu propisom uređuje pravila uspostave
nacionalne mreže institucija, te uvjete i kriterije za uvrštavanje na popis
institucija.
SUSTAV BRZOG UZBUNJIVANJA ZA
HRANU I HRANU ZA ŽIVOTINJE
RASFF sustav
Članak 18.
(1) U svrhu
provedbe članka 50. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članka 2. stavka 2.
Uredbe (EU) br. 16/2011 ministarstvo nadležno za poljoprivredu je kontakt točka
prema Europskoj komisiji za sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za
životinje Europske unije (u daljnjem tekstu: RASFF).
(2)
Ministarstvo nadležno za poljoprivredu obavještava Europsku komisiju o kontakt
točki iz stavka 1. ovoga članka te dostavlja potrebne podatke prema članku 2.
stavku 2. Uredbe (EU) br. 16/2011.
(3)
Odgovorno tijelo za provedbu članka 2. stavaka 5. i 6. Uredbe (EU) br. 16/2011
je ministarstvo nadležno za poljoprivredu.
HR RASFF sustav
Članak 19.
(1) U svrhu
provedbe članka 2. stavaka 5. i 6. Uredbe (EU) br. 16/2011 ovim se Zakonom
uspostavlja HR RASFF sustav kao mreža za informiranje o izravnom ili neizravnom
riziku za zdravlje ljudi koji potječe od hrane ili hrane za životinje.
(2)
Ministarstvo nadležno za poljoprivredu je NKT za HR RASFF sustav i odgovorno je
za uspostavu i upravljanje HR RASFF sustavom.
(3)
Ministar nadležan za poljoprivredu propisom uređuje organizaciju, komunikaciju
i upravljanje HR RASFF sustavom i komunikaciju s RASFF sustavom iz članka 18.
stavka 1. ovoga Zakona.
HITNE MJERE
Članak 20.
U svrhu
provedbe članka 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002 za provedbu hitnih mjera za hranu
i hranu za životinje nadležna su tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona,
prema podjeli nadležnosti za provedbu službenih kontrola iz posebnog propisa o
službenim kontrolama.
Članak 21.
(1) U skladu
s člankom 54. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 ministar nadležan za
poljoprivredu i ministar nadležan za zdravlje, prema podjeli nadležnosti iz
članka 4. ovoga Zakona, ovlašteni su službeno obavijestiti Europsku komisiju o
potrebi poduzimanja hitnih mjera.
(2) U
skladu s člankom 54. stavcima 1. i 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002 ako nakon
obavijesti iz stavka 1. ovoga članka Europska komisija ne postupi u skladu s
člankom 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002 ministar nadležan za poljoprivredu i
ministar nadležan za zdravlje, prema podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga
Zakona, donose naredbu o privremenim hitnim, odnosno zaštitnim mjerama te o
tome odmah obavještavaju druge države članice i Europsku komisiju.
UPRAVLJANJE KRIZOM
Upravljanje krizom
Članak 22.
(1) Za
provedbu općeg plana upravljanja krizom u području sigurnosti hrane i hrane za
životinje iz članka 55. Uredbe (EZ) br. 178/2002, a u skladu s nacionalnim
planom upravljanja krizom iz članka 13. Uredbe (EZ) br. 882/2004, odgovorno je
ministarstvo nadležno za poljoprivredu.
(2) U svrhu
provedbe članka 56. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i točke 4. Dodatka Odluke
2004/478/EZ ministar nadležan za poljoprivredu imenuje jednog koordinatora i
njegovog zamjenika za kriznu jedinicu pri Europskoj komisiji.
STANDARDI KVALITETE ZA HRANU I
HRANU ZA ŽIVOTINJE
Standardi kvalitete za hranu
Članak 23.
(1)
Ministar nadležan za poljoprivredu ovlašćuje se donijeti podzakonske propise
kojima se prenose direktive Europske unije iz područja kojim se uređuju
standardi kvalitete za hranu.
(2) U
slučaju kada standardi kvalitete za hranu nisu uređeni propisima Europske unije
ministar nadležan za poljoprivredu donosi propise o standardima za hranu koji
se primjenjuju ne dovodeći u pitanje Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a
posebno njegove članke 34. – 36.
(3)
Standardi kvalitete iz stavaka 1. i 2. ovoga članka uključuju klasifikaciju,
kategorizaciju i naziv hrane, fizikalna, određena kemijska, fizikalno-kemijska
i senzorska svojstva te sastav hrane, fizikalno-kemijska i senzorska svojstva
sirovina te vrstu i količinu sirovina, dodataka i drugih tvari koje se
upotrebljavaju u proizvodnji i preradi hrane i dodatne zahtjeve označivanja
hrane.
(4) Za
određenu hranu, osim standarda iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, ministar
nadležan za poljoprivredu propisom temeljem ovoga Zakona propisuje postupke
koje je potrebno provesti prije stavljanja te hrane na tržište te uvjete,
uključujući dopuštene tehnološke postupke, kojima ta hrana mora udovoljavati o
čemu ministar nadležan za poljoprivredu donosi rješenje.
(5)
Ministar nadležan za poljoprivredu donosi propise o metodama koje je utvrdila
Europska unija radi kontrole propisanih standarda kvalitete hrane.
(6)
Subjektima u poslovanju s hranom nije dopušteno stavljati na tržište hranu koja
ne udovoljava propisima iz stavaka 1., 2. i 4. ovoga članka i posebnim
propisima kojima se uređuje tržište poljoprivrednih proizvoda.
Standardi kvalitete za hranu
za životinje
Članak 24.
(1)
Ministar nadležan za poljoprivredu ovlašćuje se donijeti podzakonske propise
kojima se prenose direktive Europske unije iz područja kojim se uređuju
standardi kvalitete za hranu za životinje.
(2) U
slučaju kada standardi kvalitete za hranu za životinje nisu uređeni propisima
Europske unije ministar nadležan za poljoprivredu donosi propise o standardima
za hranu za životinje koje se primjenjuju ne dovodeći u pitanje Ugovor o
funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 34. – 36.
(3)
Standardi kvalitete iz stavaka 1. i 2. ovoga članka uključuju klasifikaciju,
kategorizaciju i vrstu hrane za životinje te njena fizikalna, kemijska,
fizikalno-kemijska i nutritivna svojstva koja su uvjetovana osnovnim sastavom,
dodanim tvarima, tehnološkim postupcima, pakiranjem, uvjetima prijevoza,
čuvanja i skladištenja.
(4) Za
određenu hranu za životinje, osim standarda iz stavaka 1. i 2. ovoga članka,
ministar nadležan za poljoprivredu propisom propisuje postupak koji je potrebno
provesti prije stavljanja te hrane za životinje na tržište te uvjete kojima ta
hrana za životinje mora udovoljavati.
(5)
Ministar nadležan za poljoprivredu donosi propise o metodama koje je utvrdila
Europska unija radi kontrole propisanih standarda kvalitete hrane za životinje.
(6)
Subjektima u poslovanju s hranom za životinje nije dopušteno stavljati na
tržište hranu za životinje koja ne udovoljava propisima iz stavaka 1., 2. i 4.
ovoga članka.
HRVATSKA AGENCIJA ZA HRANU
Pravni status
Članak 25.
(1)
Hrvatska agencija za hranu obavlja znanstvene i stručne poslove iz područja
sigurnosti hrane i hrane za životinje, te je nacionalna referentna točka za
procjenu rizika u području sigurnosti hrane i hrane za životinje.
(2)
Hrvatska agencija za hranu ima svojstvo pravne osobe čija je djelatnost, ustroj
i način rada uređen ovim Zakonom, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona,
Statutom Hrvatske agencije za hranu i drugim općim aktima Hrvatske agencije za
hranu.
(3)
Skraćeni naziv Hrvatske agencije za hranu je HAH.
(4)
Sjedište Hrvatske agencije za hranu je u Osijeku.
(5)
Hrvatska agencija za hranu je upisana u sudski registar.
(6) Prava i
obveze Republike Hrvatske kao osnivača Hrvatske agencije za hranu obavlja
ministarstvo nadležno za poljoprivredu kojemu Hrvatska agencija za hranu
odgovara za svoj rad.
(7)
Hrvatska agencija za hranu je proračunski korisnik državnog proračuna i
sredstva za rad Hrvatske agencije za hranu osiguravaju se u državnom proračunu
Republike Hrvatske u okviru ministarstva nadležnog za poljoprivredu.
(8)
Hrvatska agencija za hranu može, osim prihoda iz stavka 7. ovoga članka,
ostvarivati i druge prihode od drugih aktivnosti koje organizira i provodi
unutar svoje djelatnosti.
(9) Izradu
znanstvenih mišljenja iz članka 15. stavka 1. točke c) ovoga Zakona financira
naručitelj.
(10) Za
pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuje se Zakon o ustanovama, Zakon
o proračunu i Zakonu o plaćama u javnim službama.
Djelatnost Hrvatske agencije
za hranu
Članak 26.
(1)
Djelatnost Hrvatske agencije za hranu čine sljedeći poslovi i zadaci:
–
znanstvena procjena rizika u području sigurnosti hrane i hrane za životinje, na
zahtjev tijela nadležnih za provedbu službenih kontrola iz članka 32. stavka 1.
ovoga Zakona i po službenoj dužnosti;
– izrada
znanstvenih studija u području sigurnosti hrane i hrane za životinje;
– davanje
znanstvenih mišljenja prema članku 15. ovoga Zakona, stručnih mišljenja te
pružanje znanstvene i tehničke pomoći nadležnim tijelima iz članka 3. stavka 1.
ovoga Zakona u području sigurnosti hrane i hrane za životinje, kvalitete hrane
i hrane za životinje, u pitanjima prehrane ljudi, u pitanjima koja se odnose na
stavljanje na tržište nove hrane, hrane obogaćene nutrijentima, hrane za
posebne prehrambene potrebe, hrane za životinje za posebne hranidbene namjene i
genetski modificirane hrane i hrane za životinje, pitanjima vezanim uz zdravlje
i zaštitu životinja te biljno zdravstvo;
–
prikupljanje i analiza rezultata službenih kontrola i ostalih podataka u svrhu
karakteriziranja i praćenja rizika koji imaju izravan ili neizravan utjecaj na
sigurnost hrane i hrane za životinje;
–
identifikacija i karakterizacija rizika te rizika u nastajanju;
– uspostava
i koordiniranje nacionalne mreže institucija iz članka 17. ovoga Zakona;
– razvoj i
primjena jedinstvene metodologije procjene rizika u području sigurnosti hrane i
hrane za životinje;
– edukacija
zainteresiranih strana i izdavanje edukativnih materijala vezano za opasnosti i
rizike koji potječu od hrane i hrane za životinje;
–
obavještavanje javnosti o pitanjima u okviru svoje djelatnosti, ne dovodeći u
pitanje nadležnosti nadležnih tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona da
obavještavaju javnost o procjeni rizika te odlukama u procesu upravljanja
rizikom prema članku 10. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članku 9. stavku 2. ovoga
Zakona;
– izvođenje
neovisnih zaključaka i izražavanje stavova u pitanjima iz djelatnosti Hrvatske
agencije za hranu te pružanje brzih, pouzdanih, objektivnih i razumljivih
informacija javnosti i zainteresiranim stranama;
– drugi
poslovi i zadaci koje Hrvatskoj agenciji za hranu dodijeli ministarstvo
nadležno za poljoprivredu, drugi poslovi i zadaci prema ovom Zakonu i drugim
propisima o hrani i hrani za životinje.
(2)
Hrvatska agencija za hranu surađuje s institutima, zavodima, akademskom
zajednicom, laboratorijima i drugim pravnim osobama uključenim u sustav
sigurnosti hrane i hrane za životinje u Republici Hrvatskoj.
(3)
Hrvatska agencija za hranu surađuje s državama članicama Europske unije te s
međunarodnim institucijama i organizacijama koje imaju slične zadaće kao i
Hrvatska agencija za hranu.
(4)
Hrvatska agencija za hranu je kontakt točka za suradnju s Europskom agencijom
za sigurnost hrane u području procjene rizika, a podatke i informacije dobivene
od Europske agencije za sigurnost hrane dostavlja nadležnim tijelima iz članka
3. stavka 1. ovoga Zakona.
(5)
Hrvatska agencija za hranu u obavljanju svoje djelatnosti primjenjuje načela
neovisnosti, transparentnosti i povjerljivosti prema člancima 37. do 39. Uredbe
(EZ) br. 178/2002.
(6)
Detaljna provedba poslova i zadataka iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se
općim aktima Hrvatske agencije za hranu.
Tijela Hrvatske agencije za
hranu
Članak 27.
(1) Tijela
Hrvatske agencije za hranu su Upravno vijeće i ravnatelj.
(2)
Hrvatska agencija za hranu može imati i druga tijela čiji se sastav, način
osnivanja i djelokrug utvrđuju Statutom.
Upravno vijeće
Članak 28.
(1)
Hrvatskom agencijom za hranu upravlja Upravno vijeće kojeg čini predsjednik i
četiri člana.
(2)
Predsjednika i tri člana Upravnog vijeća imenuje i razrješava Vlada Republike
Hrvatske na prijedlog ministra nadležnog za poljoprivredu, od kojih su
predsjednik i jedan član predstavnici ministarstva nadležnog za poljoprivredu,
jedan član je predstavnik ministarstva nadležnog za zdravlje imenovan na
prijedlog ministarstva nadležnog za zdravlje, a jedan član je predstavnik
udruga potrošača imenovan na prijedlog ministarstva nadležnog za zaštitu
potrošača.
(3) Jednog
člana Upravnog vijeća biraju službenici i namještenici Hrvatske agencije za
hranu prema propisima o radu.
(4)
Predsjedniku i trima članovima Upravnog vijeća koji se imenuju mandat traje
četiri godine.
(5) Upravno
vijeće:
– donosi
Statut uz suglasnost ministarstva nadležnog za poljoprivredu;
– donosi
Pravilnik o radu i druge opće akte Hrvatske agencije za hranu;
– donosi
poslovni i financijski plan Hrvatske agencije za hranu;
– donosi
godišnji obračun i poslovne izvještaje Hrvatske agencije za hranu;
– imenuje i
razrješava ravnatelja Hrvatske agencije za hranu;
– donosi
odluku o unutarnjem ustroju Hrvatske agencije za hranu;
– odlučuje
i o drugim pitanjima utvrđenim Statutom.
(6) Način
rada Upravnog vijeća, postupak donošenja i usvajanja odluka utvrđuje se
Statutom i drugim općima aktima Hrvatske agencije za hranu.
Ravnatelj
Članak 29.
(1)
Ravnatelja Hrvatske agencije za hranu imenuje i razrješava Upravno vijeće
Hrvatske agencije za hranu između kandidata koje predloži ministar nadležan za
poljoprivredu, nakon provedenoga javnog natječaja.
(2)
Ravnatelj se imenuje na vrijeme od pet godina.
(3)
Ravnatelj rukovodi radom Hrvatske agencije za hranu, predstavlja i zastupa
Hrvatsku agenciju za hranu, odgovoran je za rad i zakonitost rada Hrvatske
agencije za hranu, podnosi prijedloge općih akata Hrvatske agencije za hranu
Upravnom vijeću radi njihova donošenja, izvršava odluke Upravnog vijeća te
obavlja druge poslove za koje je odgovoran prema ovom Zakonu, Statutu i drugim
općim aktima Hrvatske agencije za hranu.
IV. OBVEZE SUBJEKATA U
POSLOVANJU S HRANOM I HRANOM ZA ŽIVOTINJE
Članak 30.
(1)
Subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje dužni su uskladiti svoje
poslovanje s ovim Zakonom, uredbama i odlukama iz članka 1. stavka 1. ovoga
Zakona, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, propisima Europske unije,
nacionalnim zakonima i podzakonskim aktima kojima su uređena pojedina područja
politike sigurnosti hrane iz članka 4. ovoga Zakona na prikladan način u odnosu
na poslovanje s hranom i hranom za životinje koje obavljaju.
(2)
Subjekti u poslovanju s hranom obavezni su stavljati na tržište hranu koja je u
smislu članka 14. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članka 10. ovoga Zakona sigurna za
potrošača.
(3)
Subjekti u poslovanju s hranom za životinje obavezni su stavljati na tržište
hranu za životinje i njome hraniti životinje za proizvodnju hrane koja je u
smislu članka 15. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članka 11. ovoga Zakona sigurna za
svoju predviđenu uporabu.
(4)
Subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje obvezni su tijelima
nadležnim za provedbu službenih kontrola iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona,
odnosno osobama ovlaštenim za provedbu službenih kontrola staviti na
raspolaganje potrebne količine hrane i hrane za životinje kako bi se provelo
uzorkovanje u svrhu provedbe službenih kontrola te omogućiti provođenje
nesmetanog nadzora i uvid u svu dokumentaciju, uključujući dokumentaciju u
elektroničkom obliku, vezanu za provedbu ovoga Zakona, uredbi i odluka iz
članka 1. stavka 1. ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.
V. UPRAVNI NADZOR I SLUŽBENE
KONTROLE
Članak 31.
(1) Upravni
nadzor nad provedbom ovoga Zakona, uredbi i odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga
Zakona te propisa donesenih na temelju ovoga Zakona provode nadležna tijela iz
članka 3. stavka 1. ovoga Zakona, svako u svojem djelokrugu.
(2) Ako se
upravnim nadzorom utvrdi da ovlaštene pravne osobe s javnim ovlastima i druge
javne ustanove iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona ne provode pravilno poslove
koji su im preneseni, ministar nadležan za poljoprivredu i ministar nadležan za
zdravlje, prema podjeli nadležnosti iz članka 4. ovoga Zakona, oduzet će im
ovlaštenje.
(3) Ako se
upravnim nadzorom utvrdi da institucije ovlaštene za procjenu rizika iz članka
7. stavka 3. ovoga Zakona ne izvršavaju pravilno svoje obveze ministar nadležan
za poljoprivredu oduzet će im ovlaštenje.
Članak 32.
(1) Tijela
nadležna za provedbu službenih kontrola nad provedbom ovoga Zakona, uredbi i
odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona te propisa donesenih na temelju
ovoga Zakona su ministarstvo nadležno za poljoprivredu, ministarstvo nadležno
za zdravlje i Državni inspektorat prema podjeli nadležnosti za provedbu
službenih kontrola iz posebnog propisa o službenim kontrolama.
(2)
Službene kontrole nad provedbom ovoga Zakona, uredbi i odluka iz članka 1.
stavka 1. ovoga Zakona te propisa donesenih na temelju ovoga Zakona provode
veterinarski inspektori, sanitarni inspektori, inspektori za kakvoću hrane,
poljoprivredni inspektori, stočarski inspektori i gospodarski inspektori (u
daljnjem tekstu: osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola) iz tijela iz
stavka 1. ovoga članka prema odredbama Uredbe (EZ) br. 882/2004, posebnog
propisa o službenim kontrolama, propisa kojima su uređeni djelokrug i ovlasti
tijela iz stavka 1. ovoga članka, a u skladu s procedurama za provođenje
službenih kontrola hrane i hrane za životinje.
(3) Osobe
ovlaštene za provedbu službenih kontrola iz stavka 2. ovoga članka obvezne su u
slučaju nesukladnosti postupiti prema mjerama iz članka 33. ovoga Zakona,
mjerama propisanim Uredbom (EZ) br. 882/2004, posebnim propisom o službenim
kontrolama i posebnim propisima o hrani i hrani za životinje.
(4) Osoba
ovlaštena za provedbu službenih kontrola iz stavka 2. ovoga članka ovlaštena je
odlučivati da se hrana ili hrana za životinje smatra sigurnom prema člancima
14. i 15. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članaka 10. i 11. ovoga Zakona.
(5) Ako je
potrebno, osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola iz stavka 2. ovoga
članka prilikom izricanja mjera uzimaju u obzir procjenu rizika koju je izdala
Europska agencija za sigurnost hrane, Hrvatska agencija za hranu ili
institucija ovlaštena za procjenu rizika iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona.
Članak 33.
(1) Osoba
ovlaštena za provedbu službenih kontrola iz članka 32. stavka 2. ovoga Zakona u
obavljanju službenih kontrola ima pravo i dužnost:
– narediti
mjere propisane člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 882/2004, mjere
propisane posebnim propisom o službenim kontrolama i posebnim propisima o hrani
i hrani za životinje;
– poduzeti
privremene mjere na temelju načela predostrožnosti iz članka 7. Uredbe (EZ) br.
178/2002 i članka 8. ovoga Zakona;
– narediti
uspostavu sljedivosti u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije prema
članku 18. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i propisima donesenima na temelju istoga;
– narediti
uspostavu sljedivosti prema odredbama Uredbe (EU) br. 208/2013;
– narediti
uspostavu sljedivosti prema odredbama Uredbe (EU) br. 931/2011;
– narediti
povlačenje hrane s tržišta od strane subjekta u poslovanju s hranom prema
članku 19. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– narediti
učinkovito i točno obavještavanje potrošača o razlozima povlačenja, odnosno
opoziva hrane od potrošača od strane subjekta u poslovanju s hranom prema
članku 19. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– narediti
povlačenje hrane za životinje s tržišta od strane subjekta u poslovanju s
hranom za životinje prema članku 20. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– narediti
učinkovito i točno obavještavanje, odnosno opoziv od svih korisnika hrane za
životinje od strane subjekta u poslovanju s hranom za životinje prema članku
20. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– poduzeti
propisane hitne mjere donesene za određenu hranu prema članku 53. Uredbe (EZ)
br. 178/2002;
– poduzeti
hitne, odnosno zaštitne mjere prema članku 54. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– narediti
provedbu daljnjih uzorkovanja hrane, odnosno hrane za životinje od strane
subjekta u poslovanju s hranom, odnosno hranom za životinje s povećanom
učestalošću;
– zabraniti
stavljanje na tržište hrane za koju nije proveden postupak iz članka 23. stavka
4. ovoga Zakona;
– narediti
uklanjanje nesukladnosti utvrđenih službenom kontrolom i odrediti rok za
uklanjanje nesukladnosti;
–
privremeno zabraniti proizvodnju i stavljanje na tržište hrane i hrane za
životinje za koju postoji sumnja u njezinu sigurnost do dobivanja rezultata
analize i/ili procjene rizika prema članku 6. stavku 2. ovoga Zakona.
(2) Mjere
iz stavka 1. ovoga članka naređuju se pisanim rješenjem donesenim u upravnom
postupku.
(3) Žalba
izjavljena protiv rješenja osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola ne
odgađa izvršenje rješenja.
(4) Žalbe
protiv rješenja osoba ovlaštenih za provedbu službenih kontrola rješava
Povjerenstvo za žalbe prema posebnom propisu o službenim kontrolama.
(5) Osoba
ovlaštena za provedbu službenih kontrola u obavljanju službene kontrole ima
pravo i dužnost donijeti usmeno rješenje za izvršenje određenih mjera
osiguranja:
– kada
rizik za zdravlje ljudi zahtjeva da se određena mjera poduzme odmah, bez
odgađanja;
– kada
postoji opasnost od prikrivanja, zamjene ili uništenja hrane ili hrane za
životinje ili dokaza ako se mjera ne poduzme odmah.
(6) Osoba
ovlaštena za provedbu službenih kontrola u obavljanju službene kontrole ima
pravo i dužnost narediti izvršenje usmenog rješenja odmah. Usmeno rješenje
unosi se u zapisnik o izvršenom pregledu.
(7) Na
zahtjev stranke izdat će se pisani otpravak rješenja u roku od osam dana.
(8) Prema
članku 54. stavku 5. Uredbe (EZ) br. 882/2004 subjekt u poslovanju s hranom i
hranom za životinje snosi sve troškove koji nastaju tijekom provedbe mjera iz
ovoga članka.
(9) Protiv
rješenja ministarstva nadležnog za poljoprivredu i ministarstva nadležnog za
zdravlje nije dopuštena žalba već se može pokrenuti upravni spor.
VI. PREKRŠAJNE ODREDBE
Članak 34.
(1)
Novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna
osoba ako:
– uvozi
hranu protivno članku 11. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– uvozi
hranu za životinje protivno članku 11. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– izvozi
ili ponovno izvozi hranu protivno članku 12. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– izvozi
ili ponovno izvozi hranu za životinje protivno članku 12. Uredbe (EZ) br.
178/2002;
– stavlja
na tržište hranu koja nije sigurna, što je protivno članku 14. stavku 1. Uredbe
(EZ) br. 178/2002 i članku 10. ovoga Zakona;
– stavlja
na tržište ili koristi za hranidbu životinja hranu za životinje koja nije
sigurna, što je protivno članku 15. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i članku
11. ovoga Zakona;
– označava,
reklamira i prezentira hranu protivno članku 16. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i
članku 12. stavku 1. ovoga Zakona;
– označava
goveđe meso navodima protivno članku 16., 17. i 18. Uredbe (EZ) br. 1760/2000;
– označava,
reklamira i prezentira hranu za životinje protivno članku 16. Uredbe (EZ) br.
178/2002 i članku 13. ovoga Zakona;
– ne
osigura sljedivost hrane, hrane za životinje, životinja za proizvodnju hrane
ili svake druge tvari koja je namijenjena ugradnji ili se može očekivati da će
se ugraditi u hranu ili hranu za životinje u svim fazama proizvodnje, prerade i
distribucije prema članku 18. Uredbe (EZ) br. 178/2002 i propisima iz članka
18. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– nije
uspostavila sustave i postupke sljedivosti hrane ili hrane za životinje na
način da je u mogućnosti identificirati svaku pravnu ili fizičku osobu koja ga
opskrbljuje ili ga je opskrbljivala hranom, hranom za životinje, životinjama za
proizvodnju hrane ili svakom drugom tvari koja je namijenjena ugradnji ili se
može očekivati da će se ugraditi u hranu ili hranu za životinje, što je
protivno članku 18. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– nije
uspostavila sustave i postupke sljedivosti hrane ili hrane za životinje na
način da je u mogućnosti identificirati druge subjekte kojima je isporučena
hrana ili hrana za životinje, što je protivno članku 18. stavku 3. Uredbe (EZ)
br. 178/2002;
– ne
dostavi informacije ili dostavi netočne informacije ili ne omogući uvid u
informacije vezano za sustave i postupke sljedivosti koje je zatražila osoba
ovlaštena za provedbu službenih kontrola, odnosno tijelo nadležno za provedbu
službenih kontrola prema članku 18. stavcima 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– ne označi
ili na drugi način ne identificira hranu ili hranu za životinje kako bi se
omogućila sljedivost prema članku 18. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– ne
osigura sljedivost ili ne osigura informacije ili ne vodi evidencije o serijama
sjemena namijenjenog za proizvodnju klica ili serijama klica u svim fazama
proizvodnje, prerade i distribucije prema članku 3. stavku 1. Uredbe (EU) br.
208/2013;
– ne
dostavi informacije ili dostavi netočne informacije subjektima u poslovanju s
hranom kojima se sjeme ili klice isporučuju prema članku 3. stavcima 1., 2. i
3. Uredbe (EU) br. 208/2013;
– ne
dostavi informacije ili dostavi netočne informacije ili ne omogući uvid u
informacije koje je zatražila osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola,
odnosno tijelo nadležno za provedbu službenih kontrola prema članku 3. stavku
4. Uredbe (EU) br. 208/2013;
– postupa
protivno članku 3. stavku 4. Uredbe (EU) br. 208/2013;
– ne
osigura sljedivost ili ne osigura informacije o hrani životinjskog podrijetla
prema članku 3. stavku 1. Uredbe (EU) br. 931/2011;
– ne
dostavi informacije ili dostavi netočne informacije subjektima u poslovanju s
hranom kojima se hrana isporučuje prema članku 3. stavcima 1., 2. i 3. Uredbe
(EU) br. 931/2011;
– ne
dostavi informacije ili dostavi netočne informacije ili ne omogući uvid u
informacije koje je zatražila osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola,
odnosno tijelo nadležno za provedbu službenih kontrola prema članku 3. stavku
3. Uredbe (EU) br. 931/2011;
– ne
pokrene postupak povlačenja hrane s tržišta ili ne obavijesti potrošače o
razlozima povlačenja hrane s tržišta ili ne opozove od potrošača proizvode koji
su im već isporučeni za koje smatra ili ima razloga vjerovati ili ima saznanja
da su nesigurni, odnosno da ne udovoljavaju zahtjevima sigurnosti hrane, što je
protivno članku 19. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– ne
obavijesti tijela nadležna za provedbu službenih kontrola o postupcima
povlačenja hrane s tržišta ili opoziva proizvoda od potrošača ili nadležnim
tijelima ne dostavlja informacije o sljedivosti ili ne surađuje u poduzimanju
aktivnosti, što je protivno članku 19. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br.
178/2002;
– ne
obavijesti bez odgode tijela nadležna za provedbu službenih kontrola ako smatra
ili ima razloga vjerovati da hrana može biti štetna za zdravlje ljudi ili ako
ne obavještava nadležna tijela o aktivnostima koje poduzima za sprječavanje
rizika, što je protivno članku 19. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– ne
surađuje s tijelima nadležnim za provedbu službenih kontrola u poduzimanju
aktivnosti za izbjegavanje ili smanjenje rizika, što je protivno članku 19.
stavku 4. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– ne
pokrene postupak povlačenja hrane za životinje s tržišta ili ne obavijesti
korisnike hrane za životinje o razlozima povlačenja hrane za životinje s
tržišta ili ne opozove od korisnika proizvode koji su im već isporučeni za koje
smatra ili ima razloga vjerovati ili ima saznanja da su nesigurni, odnosno da
ne udovoljavaju zahtjevima sigurnosti hrane za životinje, što je protivno
članku 20. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– ne
obavijesti ministarstvo nadležno za poljoprivredu o postupcima povlačenja hrane
za životinje s tržišta ili opoziva proizvoda od korisnika ili ministarstvu
nadležnom za poljoprivredu ne dostavlja informacije o sljedivosti ili ne
surađuje u poduzimanju aktivnosti, što je protivno članku 20. stavcima 1. i 2.
Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– ne
obavijesti bez odgode ministarstvo nadležno za poljoprivredu ako smatra ili ima
razloga vjerovati da hrana za životinje ne udovoljava zahtjevima sigurnosti
hrane za životinje ili ako ne obavještava ministarstvo nadležno za
poljoprivredu o aktivnostima koje poduzima za sprječavanje rizika, što je
protivno članku 20. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– ne
surađuje s ministarstvom nadležnim za poljoprivredu u poduzimanju aktivnosti za
izbjegavanje rizika, što je protivno članku 20. stavku 4. Uredbe (EZ) br.
178/2002;
– ne
provede sve propisane mjere i radnje kojima se osigurava provedba hitnih mjera
donesenih u skladu s člankom 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002;
– ne
provede sve propisane mjere i radnje kojima se osigurava provedba hitnih,
odnosno zaštitnih mjera donesenih u skladu s člankom 54. Uredbe (EZ) br.
178/2002 i člankom 21. ovoga Zakona;
– postupa
protivno odredbama propisa iz članka 3. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona;
– podvrgava
hranu ionizirajućem zračenju koje je protivno odredbama propisa iz članka 3.
stavka 5. ovoga Zakona;
– hranu
podvrgava ionizirajućem zračenju u objektu koji nije odobren od strane
ministarstva nadležnog za zdravlje prema propisu iz članka 3. stavka 5. ovoga
Zakona;
– u
proizvodnji koristi pomoćne tvari koje nisu u skladu s propisom iz članka 3.
stavka 5. ovoga Zakona;
– na
tržište stavlja pomoćne tvari koje nisu u skladu s propisom iz članka 3. stavka
5. ovoga Zakona;
– stavlja
na tržište hranu koja ne udovoljava propisanim standardima kvalitete za hranu,
što je protivno propisima donesenim temeljem članka 23. stavaka 1. i 2. ovoga
Zakona;
– stavlja
na tržište prirodnu mineralnu vodu ili prirodnu izvorsku vodu za koju nije
proveden postupak priznavanja i izdano rješenje o priznavanju, što je protivno
propisima donesenim temeljem članka 23. stavka 4. ovoga Zakona;
– stavlja
na tržište hranu protivno članku 23. stavku 4. ovoga Zakona;
– stavlja
na tržište hranu za životinje koja ne udovoljava propisanim standardima kvalitete
za hranu za životinje, što je protivno članku 24. stavcima 1. i 2. ovoga
Zakona;
– stavlja
na tržište hranu za životinje protivno članku 24. stavku 4. ovoga Zakona;
– koristi
postupak uklanjanja fluorida aktivnim aluminijevim oksidom, a nije obavijestila
nadležna tijela iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona i dostavila svu potrebnu
dokumentaciju prema članku 3. Uredbe (EU) br. 115/2010;
– koristi
postupak obrade prirodnih mineralnih i prirodnih izvorskih voda aktivnim
aluminijevim oksidom u svrhu uklanjanja fluorida, a nije stavila navod »voda
podvrgnuta odobrenoj adsorpcijskoj tehnici« prema članku 4. Uredbe (EU) br.
115/2010;
– hranu s
dodanim fitosterolima, esterima fitosterola, fitostanolima i esterima
fitostanola nije označila propisanim navodima prema članku 2. Uredbe (EZ) br.
608/2004;
– ne
postupi po rješenju osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola kojim je
naređena mjera iz članka 33. ovoga Zakona;
– ne
dostavi svu potrebu dokumentaciju ili ne omogući uvid u dokumentaciju koju je
zatražila osoba ovlaštena za provedbu službenih kontrola, odnosno tijelo
nadležno za provedbu službenih kontrola.
(2) Za
prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj
osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
(3) Za
prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se fizička osoba novčanom kaznom
od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.
VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE
ODREDBE
Članak 35.
Ministar
nadležan za poljoprivredu donijet će u roku od jedne godine od dana stupanja na
snagu ovoga Zakona propis iz članka 12. stavka 2. ovoga Zakona.
Članak 36.
(1) Vlada
Republike Hrvatske imenovat će Predsjednika i članove Upravnog vijeća Agencije
iz članka 28. stavka 2. ovoga Zakona u roku od trideset dana od dana stupanja
na snagu ovoga Zakona.
(2)
Hrvatska agencija za hranu je dužna uskladiti svoje poslovanje, Statut i druge
opće akte s odredbama ovoga Zakona u roku od šezdeset dana od stupanja na snagu
ovoga Zakona.
Članak 37.
Postupci
započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona
o hrani (»Narodne novine«, br. 46/07., 84/08. i 55/11.).
Članak 38.
Danom
stupanja na snagu ovoga Zakona ostaju na snazi:
– Pravilnik
o sustavu brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (»Narodne novine«,
br. 86/12.);
– Pravilnik
o izdavanju znanstvenog mišljenja i pružanju znanstvene i tehničke pomoći
(»Narodne novine«, br. 130/09.);
– Pravilnik
o pravilima uspostave nacionalne mreže institucija u području sigurnosti hrane
i hrane za životinje (»Narodne novine«, br. 43/10.);
– Popis
institucija uključenih u nacionalnu mrežu institucija u području sigurnosti
hrane i hrane za životinje (»Narodne novine«, br. 138/12.);
– Pravilnik
o pomoći Europskoj komisiji i suradnji između Europske komisije i Republike
Hrvatske u znanstvenom razmatranju pitanja o hrani (»Narodne novine«, br.
36/13.);
– Naredba o
privremenim mjerama u odnosu na sadržaj aflatoksina M1 u mliječnim proizvodima
(»Narodne novine«, br. 39/13.);
– Pravilnik
o oznakama zdravstvene ispravnosti i identifikacijskim oznakama hrane
životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 92/12.);
– Pravilnik
o mikrobiološkom razvrstavanju i postupku u slučaju onečišćenja živih školjkaša
(»Narodne novine«, br. 118/09.);
– Plan
praćenja kakvoće mora i školjkaša na proizvodnim područjima i područjima za
ponovo polaganje živih školjkaša (»Narodne novine«, br. 13/13.);
– Pravilnik
o alternativnoj identifikacijskoj oznaci za određenu hranu životinjskog
podrijetla (»Narodne novine«, br. 75/09.);
– Pravilnik
o kakau i čokoladnim proizvodima (»Narodne novine«, br. 73/05.);
– Pravilnik
o proizvodima sličnim čokoladi, krem-proizvodima i bombonskim proizvodima
(»Narodne novine«, br. 73/05. i 69/08.);
– Pravilnik
o keksima i keksima srodnim proizvodima (»Narodne novine«, br. 73/05. i
69/08.);
– Pravilnik
o jestivim kazeinima i kazeinatima (»Narodne novine«, br. 80/07. i 28/11.);
– Pravilnik
o ugušćenom (kondenziranom) mlijeku i mlijeku u prahu (»Narodne novine«, br.
80/07. i 34/11.);
– Pravilnik
o dozvoljenom udjelu eruka kiseline u uljima i mastima (»Narodne novine«, br.
70/08. i 86/08.);
– Pravilnik
o voćnim sokovima i njima sličnim proizvodima namijenjenim za konzumaciju
(»Narodne novine«, br. 48/13.);
– Pravilnik
o smrznutim desertima (»Narodne novine«, br. 20/09.);
– Pravilnik
o sirevima i proizvodima od sireva (»Narodne novine«, br. 20/09.);
– Pravilnik
o šećerima i metodama analiza šećera namijenjenih za konzumaciju (»Narodne
novine«, br. 39/09. i 144/10.);
– Pravilnik
o metodama uzorkovanja i analiza jestivih kazeina i kazeinata (»Narodne
novine«, br. 70/09.);
– Pravilnik
o medu (»Narodne novine«, br. 93/09.);
– Pravilnik
o metodama uzorkovanja i analiza ugušćenog (kondenziranog) mlijeka i mlijeka u prahu
namijenjenih za konzumaciju (»Narodne novine«, br. 112/09.);
– Pravilnik
o kakvoći uniflornog meda (»Narodne novine«, br. 122/09.);
– Pravilnik
o jestivim uljima i mastima (»Narodne novine«, br. 41/12.);
– Pravilnik
o ekstraktima kave i ekstraktima cikorije (»Narodne novine«, br. 81/10.);
– Pravilnik
o soli (»Narodne novine«, br. 89/11.);
– Pravilnik
o prirodnim mineralnim i prirodnim izvorskim vodama (»Narodne novine«, br.
95/11.) osim Dodatka 6.;
– Popis
priznatih mineralnih voda i prirodnih izvorskih voda u Republici Hrvatskoj
(»Narodne novine«, br. 18/12.);
– Pravilnik
o pivu (»Narodne novine«, br. 142/11.);
– Pravilnik
o stolnim vodama (»Narodne novine«, br. 102/12.);
– Pravilnik
o mesnim proizvodima (»Narodne novine«, br. 131/12.);
– Pravilnik
o oznakama ili znakovima koji određuju seriju ili lot kojem hrana pripada
(»Narodne novine«, br. 26/13.);
– Pravilnik
o hrani podvrgnutoj ionizirajućem zračenju (»Narodne novine«, br. 38/08.);
– Pravilnik
o pomoćnim tvarima u procesu proizvodnje (»Narodne novine«, br. 38/08.);
– Pravilnik
o registraciji i odobravanju objekata u kojima posluju subjekti u poslovanju s
hranom za životinje (»Narodne novine«, br. 72/08.);
– Pravilnik
o registraciji primarnih proizvođača hrane za životinje (»Narodne novine«, br.
153/11.);
– Pravilnik
o ljekovitoj hrani za životinje (»Narodne novine«, br. 120/11.);
– Pravilnik
o kategorijama krmiva koje se koriste za označavanje hrane za kućne ljubimce
(»Narodne novine«, br. 36/13.);
– Pravilnik
o popisu predviđenih namjena korištenja hrane za životinje za posebne
hranidbene namjene (»Narodne novine«, br. 61/10. i 68/12.);
– Pravilnik
o nepoželjnim tvarima u hrani za životinje (»Narodne novine«, br. 80/10.,
111/10. i 124/12.);
– Pravilnik
o žitaricama, mlinskim i pekarskim proizvodima, tjestenini, tijestu i
proizvodima od tijesta (»Narodne novine«, br. 78/05., 135/09., 86/10. i
72/11.);
– Pravilnik
o kontroli kakvoće soje, suncokreta i uljane repice u otkupu (»Narodne novine«,
br. 88/10., 93/10. i 78/11.);
– Pravilnik
o uljima od ploda i komine maslina (»Narodne novine«, br. 7/09. i 112/09.).
Članak 39.
Danom
stupanja na snagu ovoga Zakona prestaju važiti:
– Pravilnik
o koordiniranom višegodišnjem programu kontrole s ciljem osiguranja sukladnosti
s maksimalno dopuštenim razinama ostataka pesticida i procjene izloženosti
potrošača ostacima pesticida u i na hrani biljnog i životinjskog podrijetla
(»Narodne novine«, br. 116/11.);
– Pravilnik
o provedbenim mjerama za određene proizvode na koje se primjenjuju propisi o
hrani (»Narodne novine«, br. 154/08. i 78/12.);
– Pravilnik
o uvjetima za izlov/sakupljanje i preradu određenih vrsta živih školjkaša iz
područja u kojima razina biotoksina koji uzrokuje paralizu prelazi vrijednost
određenu Pravilnikom o higijeni hrane životinjskog podrijetla (»Narodne
novine«, br. 152/09.);
– Pravilnik
o posebnim zdravstvenim uvjetima za izlov i preradu određenih vrsta školjkaša u
kojima razina biotoksina koji uzrokuje gubitak pamćenja (amnesic shellfish
poison – ASP) prelazi vrijednost određenu Pravilnikom o higijeni hrane
životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, br. 152/09.);
– Pravilnik
o metodama analiza toplinski obrađenog mlijeka za prehranu ljudi (»Narodne
novine«, br. 133/07. i 55/11.);
– Pravilnik
o mazivim mastima (»Narodne novine«, br. 41/12.);
– Pravilnik
o mlijeku i mliječnim proizvodima (»Narodne novine«, br. 20/09.);
– Pravilnik
o metodama za određivanje kakvoće šećera pri interventnom otkupu (»Narodne
novine«, br. 39/09.);
– Pravilnik
o kakvoći proizvoda od tune i palamide (»Narodne novine«, br. 56/09.);
– Pravilnik
o kakvoći proizvoda od srdele (»Narodne novine«, br. 96/09.);
– Pravilnik
o označavanju goveđeg mesa (»Narodne novine«, br. 52/10.);
– Pravilnik
o planu uzorkovanja i metodama analiza za službenu kontrolu količina nitrata u
hrani (»Narodne novine«, br. 42/08.);
– Pravilnik
o uvjetima u pogledu stručnih djelatnika, prostorija i opreme koje moraju
ispunjavati laboratoriji proizvođača namirnica i predmeta opće uporabe
(»Narodne novine«, br. 62/99.), osim u dijelu koji se odnosi na proizvođače
predmeta opće uporabe;
– Pravilnik
o uvjetima za pripremu i prodaju namirnica izvan prostorija (»Narodne novine«,
br. 46/94.);
– Pravilnik
o posebnoj radnoj odjeći i obući osoba koje na svojim radnim mjestima u
proizvodnji ili u prometu dolaze u neposredan dodir s namirnicama, sredstvima
za održavanje osobne higijene, njegu i uljepšavanje lica i tijela (»Narodne
novine«, br. 46/94.), osim u dijelu koji se odnosi na osobe koje na svojim
radnim mjestima u proizvodnji ili u prometu dolaze u neposredan dodir sa
sredstvima za održavanje osobne higijene, njegu i uljepšavanje lica i tijela;
– Pravilnik
o uvjetima i načinu i obavješćivanja potrošača o svojstvima proizvoda
alkoholnih pića, duhana i duhanskih prerađevina koji se ne smatra reklamiranjem
(»Narodne novine«, br. 62/96. i 40/98.);
– Pravilnik
o provođenju monitoringa hrane radi utvrđivanja razina nutrijenata,
kontaminata, aditiva, drugih sastojaka i tvari (»Narodne novine«, br. 135/04.);
– Pravilnik
o metodama obavljanja mikrobioloških analiza i superanaliza živežnih namirnica
(»Narodne novine«, br. 53/91.);
– Pravilnik
o metodi analiza i superanaliza za određivanje količine teških metala (olova,
bakra, željeza i nikla) u živežnim namirnicama – uljima, mastima i margarinu
(»Narodne novine«, br. 53/91.);
– Pravilnik
o metodama određivanja pH-vrijednosti i količine toksičnih metala i nemetala u
sredstvima za održavanje osobne higijene, njegu i uljepšavanje lica i tijela te
o metodama utvrđivanja mikrobiološke ispravnosti tih sredstava (»Narodne
novine«, br. 53/91.);
– Pravilnik
o popisu predviđenih namjena korištenja hrane za životinje za posebne
hranidbene namjene (»Narodne novine«, br. 61/10. i 68/12.);
– Pravilnik
o katalogu krmiva (»Narodne novine«, br. 76/12.);
– Pravilnik
o higijeni hrane za životinje (»Narodne novine«, br. 41/08., 28/09. i 141/12.);
– Pravilnik
o stavljanju na tržište i korištenju hrane za životinje (»Narodne novine«, br.
72/11.);
– Pravilnik
o metodama uzorkovanja i analitičkim metodama za provedbu službenih kontrola
hrane za životinje (»Narodne novine«, br. 146/10.);
– Pravilnik
o dodacima hrani za životinje (»Narodne novine«, br. 86/11.);
– Pravilnik
o uvjetima za odobravanje u skladu s Pravilnikom o higijeni hrane za životinje
objekata za proizvodnju ili stavljanje na tržište dodataka hrani za životinje
kategorije kocidiostatici i histomonostatici (»Narodne novine«, br. 55/10.);
– Pravilnik
o analitičkim metodama za jaka alkoholna pića (»Narodne novine«, br. 138/05.).
Članak 40.
Pravilnik o
označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane (»Narodne novine«, br. 63/11. i
79/11.) i Pravilnik o navođenju hranjivih vrijednosti hrane (»Narodne novine«,
br. 29/09.) prestaju važiti 12. prosinca 2014.
Članak 41.
Na dan
stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o hrani (»Narodne novine«,
br. 46/07., 84/08. i 55/11.).
Članak 42.
Ovaj Zakon
objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu danom pristupanja
Republike Hrvatske Europskoj uniji.
Klasa:
022-03/13-01/150
Zagreb,
28. lipnja 2013.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Josip Leko, v. r.