2744
Na temelju članka 53. stavka 2. Zakona
o zaštiti od požara (»Narodne novine«, br. 58/93 i 33/05), ministar unutarnjih
poslova u suglasnosti ministrice zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva, donosi
PRAVILNIK
O TEMELJNIM
ZAHTJEVIMA ZA ZAŠTITU OD POŽARA ELEKTROENERGETSKIH POSTROJENJA I UREĐAJA
(NN, br.
146/05)
I. TEMELJNE
ODREDBE
Članak 1.
Ovim Pravilnikom određuju se
tehničke i organizacijske mjere za zaštitu od nastanka požara, njegovog
širenja unutar postrojenja na druge dijelove tog postrojenja ili vanjske
građevine te gašenja nastalog požara na elektroenergetskom postrojenju i
uređaju.
Odredbe ovog Pravilnika primjenjuju se
prilikom projektiranja, izgradnje, korištenja i održavanja odnosno
rekonstrukcije elektroenergetskih postrojenja i uređaja za proizvodnju,
prijenos i distribuciju električne energije.
Članak 2.
Odredbe ovog Pravilnika ne odnose se na
elektroenergetska postrojenja i uređaje u postrojenjima ugroženim od
eksplozivne atmosfere ili zapaljive prašine, u postrojenjima u kojima se radi
s eksplozivima i u rudnicima s podzemnom eksploatacijom kao ni na postrojenja
električne vuče, ako ova postrojenja nisu sastavni dio postrojenja
proizvodnje, prijenosa ili distribucije električne energije.
Članak 3.
Pojmovi koji se rabe u ovom Pravilniku
imaju slijedeće značenje:
– elektroenergetski
objekt je građevina, nastala gradnjom, povezana s tlom, koja se
sastoji od građevnog dijela ili od građevnog dijela i ugrađene
opreme, koji zajedno čine tehničko-tehnološku cjelinu, kao i
samostalna postrojenja povezana s tlom koja se sastoje od ugrađene opreme
i čine tehničko-tehnološku cjelinu.
To znači da elektroenergetski objekt
u pravilu čine jedna ili više građevina, ili samo zaseban dio
građevine, te postrojenja (jedno ili više postrojenja, različitih
namjena i značajki) odnosno uređaji, instalacije i oprema, pristupne
i unutarnje prometnice, operativne i slobodne površine, uključivo do
granice prema susjednim objektima ili slobodnim površinama. Kako je time
opisana parcela na kojoj je objekt lociran, opisana je i granica objekta koji
može imati i ogradu (elektrana, transformatorska stanica) ali ne mora (npr.
dalekovod),
– elektroenergetsko
postrojenje je skup uređaja (naprava, sprava, aparata) konstruktivnih
i funkcionalnih veza, koje u sustavu proizvodnje, prijenosa i distribucije
električne energije ima jasno određenu tehničku, tehnološku i
informacijsku namjenu,
– elektroenergetski
uređaj (naprava, sprava, aparat) je dio elektroenergetskog
postrojenja koji ima određenu namjenu i može je obavljati u okviru
postrojenja ili samostalno,
– pomoćni
sustavi u elektroenergetskom objektu su neovisni skupovi stvari
(postrojenja, uređaji, opreme i instalacije) povezanih i usklađenih
da čine cjelinu i obavljaju jednu od potrebnih pomoćnih namjena
postrojenja izvan glavne namjene a omogućuju ispunjenje svih zahtjeva koji
se postavljaju na elektroenergetski objekt kao građevinu i dio
elektroenergetskog sustava odnosno životnog prostora (npr. sustav za
odvođenje ulja, sustav pripreme goriva za spaljivanje, kemijska priprema
vode, sustav pomoćnog napajanja, sustav komprimiranog zraka, sustav
rashlade, sustav protupožarne zaštite i dr.),
– elektroenergetski
objekt sa posadom je objekt koji u okviru svoje namjene i u granicama ograde
postrojenja ima stalno prisutne pogonske radnike (smjensko osoblje), koji prate
i osiguravaju ispravan rad postrojenja, izvode pogonske manevre, nadziru rad
postrojenja ili pojedinih uređaja ili ih održavaju i borave u tom
postrojenju neprekidno kada to postrojenje radi,
– elektroenergetski
objekt bez posade je objekt u kojem nije stalno prisutno pogonsko
(smjensko) osoblje nego se normalan rad elektroenergetskog objekta osigurava
nadzorom i upravljanjem iz centra nadzora ili/i upravljanja,
– daljinsko
vođenje je opći naziv za daljinski nadzor nad radom
elektroenergetskih objekata i postrojenja te daljinsko upravljanje elementima
postrojenja i cjelokupnim postrojenjem,
– daljinski
nadzor je nadzor rada i ispravnost postrojenja odnosno pojedinih aparata i
uređaja iz udaljenog centra nadzora, prijenosom odgovarajućih stanja
iz postrojenja u centar nadzora,
– daljinsko
upravljanje je upravljanje promjenama stanja pojedinih uređaja
(sklopnih aparata) u postrojenju ili promjene nadziranih stanja u izdvojenom
postrojenju, iz nekog centra upravljanja, prijenosom tih stanja (položaja) u
postupku upravljanja (komandi),
– ručno
upravljanje je upravljanje promjenama stanja uređaja kada se te
promjene stanja obavljaju djelovanjem radnika na izvršni ili upravljački
uređaj,
– građevina
jest sve što je nastalo građenjem i povezano je s tlom, a sastoji se od
građevnog sklopa ili građevnog sklopa i ugrađenog postrojenja
odnosno opreme koji zajedno čine tehničko-tehnološku cjelinu, kao i
samostalna postrojenja povezana s tlom, te objekti povezani s tlom koji nisu
nastali građenjem, ako se njime mijenja način korištenja prostora,
– rekonstrukcija
jest izvođenje radova kojima se utječe na ispunjenje bitnih zahtjeva
za uporabljivu građevinu i kojima se mijenja usklađenost
građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena
(dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela
građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili
tehnološkog procesa i sl.),
– instalacija
je skup međusobno združene opreme (električne, strojarske i dr.) radi
ispunjenja određene namjene s značajkama hrvatske norme HRN IEC
60050-826-1998, a služe za povezivanje uređaja u tehničko –
tehnološku cjelinu,
– oprema
jesu pojedinačni uređaji, strojevi, procesne instalacije i drugi
proizvodi od kojih se sastoji postrojenje ili su samostalno ugrađeni u
građevinu i služe tehnološkom ili drugom procesu kojemu je namijenjena
građevina,
– uređaj
koji može prouzročiti požar je svaki uređaj koji u slučaju
oštećenja ili kvara može izazvati zapaljenje samog uređaja, medija u
kojem se uređaj nalazi ili je njegov sastavni dio te materijala na kojem
se uređaj nalazi ili ga takav materijal okružuje,
– ukupno
požarno opterećenje je ukupna toplina koja se može osloboditi iz
toplinske moći svega upaljivog materijala u promatranom prostoru
(prostorija, skladište, etaža, građevina, objekt, postrojenje,
uređaj, itd.) bez obzira pripada li gorivi materijal konstrukciji ili se
nalazi u prostoru,
– specifično
požarno opterećenje je prosječan iznos ukupnog požarnog
opterećenja na jedinicu površine,
– požarni
sektor je osnovna prostorna jedinica dijela objekta, koja se smatra
samostalnim prostorom obzirom na tehničke i organizacijske mjere zaštite
od požara, a odijeljen je od ostalih dijelova objekta protupožarnim
konstrukcijama odgovarajuće otpornosti na požar,
– dimni
sektor je prostor ispod stropa ili krova što ga tvore zavjese koje služe za
sprječavanje širenja dima i topline,
– negoriv
materijal je svaki onaj materijal koji se može razvrstati prema hrvatskoj
normi,
– teško
goriv materijal je onaj materijal koji se može razvrstati prema hrvatskoj
normi,
– sigurnosno
osvjetljenje zajednički je naziv za nužno i protupanično
osvjetljenje. To je ono osvjetljenje koje se automatski javlja kada nestane
osnovno osvjetljenje,
– nužno
osvjetljenje je sigurnosno osvjetljenje koje se u slučaju nestanka
napajanja iz mreže automatski prebacuje na pomoćni izvor napajanja a
osigurava propisima određeno najmanje potrebno osvjetljenje u vremenskom
razdoblju što omogućuje da osoblje može nesmetano poduzeti nužne radnje u
vođenju postrojenja ili završiti započete poslove,
– protupanično
osvjetljenje je sigurnosno osvjetljenje koje se u slučaju nestanka napajanja
iz mreže automatski prebacuje na akumulatorske baterije (centralno ili
pojedinačno) a osvjetljava najkraći put za izlazak iz
elektroenergetskog objekta (evakuaciju),
– siguran
prostor je dio građevine odnosno svaki požarni sektor izvan ugroženog
požarnog sektora u kojem su osobe zaštićene od djelovanja topline i
produkata gorenja iz ugroženog požarnog sektora,
– slobodan
prostor je prostor izvan građevine u kojoj je smješteno
elektroenergetsko postrojenje i ugroženi požarni sektor tog postrojenja,
– vatrootpornost
ili otpornost na požar je svojstvo konstrukcije, odnosno elementa, a ne
materijala, da u uvjetima izloženosti normiranom požaru sačuva tijekom
određenog vremena svoju nosivost, spriječi prodor plamena i
toplinskog zračenja, sukladno zahtjevima hrvatske norme za ispitivanje
otpornosti na požar. Otpornost na požar utvrđuje se vremenom trajanja, od
15 do 240 minuta, u kojem ta konstrukcija zadovoljava propisane značajke,
– vatrootporne
pregrade su građevinske konstrukcije (zidovi, strop, pod i sl.) koje
izložene požaru tijekom određenog vremena sačuvaju svoju nosivost,
spriječe prodor plamena i toplinskog zračenja, sukladno zahtjevima
hrvatske norme za ispitivanje otpornosti na požar,
– vatrootporno
brtvljenje je naziv za popunjavanje otvora u zidovima, podu i stropu, koje
se izvodi prilikom vođenja električnih kabela kroz njih na granici
požarnih sektora, odnosno kroz druge zidove, podove i stropove na koje se
postavljaju zahtjevi u pogledu otpornosti na požar. Zatvaranje ovih otvora
izvodi se posebnim mortovima, vatrootpornim pregradama ili tzv. požarnim
jastučićima, koji osiguravaju istu klasu otpornosti na požar kao i
građevinske konstrukcije (zid, pod, strop) kroz koje ti kabeli prolaze.
Klasa otpornosti na požar vatrootpornih brtvi utvrđuje se ispitivanjem
prema hrvatskoj normi,
– sustav
za dojavu požara (u daljnjem tekstu: vatrodojava) je skup uređaja,
instalacija i opreme koji služi za pravovremeno otkrivanje požara i
prosljeđivanje informacije o nastanku požara do mjesta odakle se započinje
gašenje požara te upravljanje drugim sigurnosnim sustavima (vatrootpornim
zaklopkama, vratima, stabilnim sustavima za gašenje požara), a sastoji se od
javljača požara (automatskih i/ili ručnih), dojavnih linija,
vatrodojavne centrale, izvora napajanja, uređaja za uzbunjivanje te
uređaja za prijenos informacija, ako se informacije o nastanku požara,
radi gašenja, moraju prenijeti izvan mjesta na kojem je vatrodojavna centrala,
– sustav
za gašenje požara je skup elemenata, funkcionalno povezanih i neprenosivih
(sustavi za gašenje vodom, ugljičnim dioksidom, prahom, plinskim
sredstvom, pjenom i dr.) koji se rabe za gašenje požara. Mogu djelovati
samostalno ili zajedno sa sustavom za dojavu požara te zaštitnim uređajima
i instalacijama za sprječavanje širenja požara i nastajanja eksplozije,
– sustav
za dojavu i gašenje požara je zajedničko, neovisno od ostalih sustava,
djelovanje sustava za dojavu požara i sustava za gašenje požara. Sustav za
dojavu požara aktivira rad sustava za gašenje požara,
– evakuacijski
ili izlazni put iz građevine čine posebno projektirani i izvedeni
putovi koji vode od bilo koje točke u građevini do vanjskog prostora
ili sigurnog prostora u građevini, čije značajke (otpornost na
požar, širina, visina, označavanje, nužna rasvjeta i dr.) omogućuju
da osobe zatečene u požaru mogu sigurno (samostalno ili uz pomoć
spasitelja) napustiti građevinu,
– evakuacija
je izlaženje odnosno zbrinjavanje osoba iz ugrožene građevine ili dijela
građevine, odnosno požarnog sektora, na siguran prostor ili na vanjski
slobodni prostor.
II. OPĆE
GRAĐEVINSKE MJEREZAŠTITE OD POŽARA
Članak 4.
Prilikom gradnje elektroenergetskih
postrojenja, konstrukcijski elementi tih postrojenja moraju se graditi samo od negorivih
materijala.
Za toplinsku zaštitu građevina u
elektroenergetskom objektu moraju se ugrađivati negorivi materijali (ili
materijali anorganskog porijekla) ili teško gorivi materijali. Iznimno je
moguće upotrijebiti i gorive materijale, ako su tako ugrađeni da se
ne mogu zapaliti.
Članak 5.
Stubišta u građevinama moraju biti
izvedena odvojeno od pogonskih prostorija elektroenergetskih postrojenja
pregradama otpornosti na požar od najmanje 60 minuta, zbog zaštite od djelovanja
vatre, topline, dima i eksplozije i mora se omogućiti njihovo
provjetravanje.
Kada je stubište smješteno centralno
(nema prozora kojima se omogućuje odimljavanje otvaranjem iz prizemlja) u
okviru stubišta mora biti predviđen i izveden sustav odvođenja dima i
topline, koji se automatski uključuje kod pojave dima i topline a može se
otvoriti i ručno iz prizemlja stubišta.
Ukoliko se ne može udovoljiti zahtjevu iz
stavka 1. ovog članka mora se izgraditi pomoćno stubište.
Članak 6.
Širenje požara kroz kabelske kanale i
rovove u i iz građevina mora se spriječiti vatrootpornim brtvljenjem
koje osigurava otpornost na požar od najmanje 60 minuta.
Vatrootporno brtvljenje se mora obaviti i
pri ulasku i izlasku kabelskih kanala iz građevine, odnosno između
požarnih sektora, brtvama otpornosti na požar kao što su zidovi požarnih
sektora.
Vatrootporno brtvljenje može se izvoditi
pomoću pijeska ili nekog drugog negorivog materijala u dužini od najmanje
1 m, uporabom vatrootpornih premaza za kabele i slično što mora osigurati
traženi stupanj otpornosti na požar.
Članak 7.
Svi evakuacijski putovi i prolazi,
značajni prostori, trase podzemnih kanala ili važnih instalacija i
uređaja moraju biti označeni u skladu s važećim hrvatskim
propisima i normama.
Svi elektroenergetski objekti moraju
imati najmanje jedan pristupni put za vatrogasna vozila, koji zadovoljava
propise o vatrogasnim pristupima.
Članak 8.
Radi spašavanja ljudi, u slučaju
požara ili eksplozije, te za uspješno gašenje požara moraju se osigurati što
kraći i sigurniji putovi za evakuaciju, koji moraju biti vidljivo i
propisno označeni.
Izlazi za evakuaciju ljudi iz postrojenja
u građevinama moraju biti tako projektirani odnosno izgrađeni da
nijedno mjesto u postrojenju ne bude više od 20 m udaljeno od izlaza na
siguran prostor, izvan ugroženog požarnog sektora.
Građevine unutar elektroenergetskog
objekta etažnosti P+2 i više, te građevine kod kojih je udaljenost
između stubišta i najudaljenije točke puta za evakuaciju veća od
20 metara, moraju imati izvedeno pomoćno požarno stubište na suprotnoj
strani od glavnog stubišta za sigurnu evakuaciju.
III. MJERE
ZAŠTITE OD NASTANKA I ŠIRENJA POŽARA
Članak 9.
Radi smanjenja opasnosti od nastanka
požara u elektroenergetskim postrojenjima mora biti udovoljeno ovim uvjetima:
1. električni rotacijski strojevi,
energetski transformatori i drugi električni uređaji moraju biti
zaštićeni od kratkih i dozemnih spojeva, opasnih prenapona i nedopuštenih
opterećenja,
2. električni rasklopni aparati u
pravilu moraju biti bez ulja ili sa malo ulja,
3. svi aparati odnosno uređaji
moraju se pravilno rabiti i održavati.
Članak 10.
Mjere zaštite od širenja požara obzirom
na vrstu elektroenergetskog postrojenja jesu:
1. izbor pogodne lokacije
elektroenergetskog objekta i odgovarajućeg razmještaja postrojenja,
opreme i uređaja koji sadrže ulje,
2. prikladno grupiranje opreme koja može
izazvati požar u požarne sektore, vodeći računa o njezinoj namjeni,
značenju i požarnom opterećenju,
3. mjere za brzo odvođenje ulja,
4. pravovremeno i pouzdano otkrivanje
nastalog požara i prosljeđivanje informacije u nadzorni centar,
5. postavljanje odgovarajućih
uređaja za gašenje požara na mjestima ugroženim od požara,
6. osiguranje potrebne količine vode
za gašenje nastalog požara,
7. organizacijske mjere zaštite od širenja
požara.
Članak 11.
Radi sprječavanja razornog
djelovanja eksplozije, zbog kratkog spoja ili drugog kvara u elektroenergetskom
postrojenju, moraju se primijeniti mjere za rasterećenje od prekomjernog
tlaka i za bezopasno usmjeravanje eksplozivnog vala iz uređaja odnosno
postrojenja.
Mjere iz stavka 1. ovog članka su,
postavljanje automatskih odušnika (jedan ili više) na energetske
transformatore, postavljanje sigurnosnih, konstrukcijski predviđenih i
izvedenih oslabljenih mjesta, koja će prva popustiti pri nedopuštenom
porastu tlaka, ili druge mjere koje zadovoljavaju zahtjev iz prvog stavka ovog
članka.
Članak 12.
Signalne, upravljačke i energetske
vodiče sa PVC izolacijom potrebno je ugraditi u razvodne ormare po
mogućnosti s donje strane, a konstrukcija i izvedba razvodnih i
upravljačkih ormarića i njihov smještaj mora onemogućiti širenje
požara između ormara.
Članak 13.
Tlo ispod električnih uređaja i
opreme u elektroenergetskim postrojenjima na otvorenom prostoru nužno je
održavati i na odgovarajući način tretirati da bi se izbjegla
mogućnost zapaljenja raslinja te prijenos požara na druge dijelove
postrojenja ili druge objekte.
IV. IZBOR
LOKACIJE ELEKTROENERGETSKOG OBJEKTA
Članak 14.
Elektroenergetski objekti sa postrojenjima
visokog napona moraju se smjestiti (locirati) tako da se spriječi širenje
požara na susjedne zgrade, izvan objekta, smještajem elektroenergetskih
postrojenja:
1. u posebne zgrade koje služe
isključivo za njihov smještaj,
2. u zgradi koja služi i za druge
namjene,
3. na otvorenom prostoru.
1.
Elektroenergetsko postrojenje u posebnoj zgradi
Članak 15.
Ako se elektroenergetsko postrojenje
postavlja u zgradu koja služi isključivo za smještaj elektroenergetskog
postrojenja, položaj i razmještaj postrojenja i uređaja podložnih požaru
moraju se odrediti tako da se onemogući širenje požara na susjedne zgrade
koje ne pripadaju ovom elektroenergetskom objektu.
Članak 16.
Ventilacijski otvori i kanali prostorija
u koje su smješteni energetski transformatori i električni rotacijski
strojevi moraju biti tako izvedeni da eventualni plamen i plinovi ne ugrožavaju
ljude i susjedne zgrade koje ne pripadaju ovom elektroenergetskom postrojenju.
Članak 17.
Energetski transformatori, koji sadrže do
1.500 kg ulja, mogu se smjestiti u istu prostoriju u koju se postavljaju drugi
dijelovi pripadnog elektroenergetskog postrojenja (blok visokog napona,
niskonaponski razvodni ormari i slično) bez postavljanja posebnih
vatrootpornih pregrada.
Članak 18.
Energetski transformatori, koji sadrže
više od 1.500 kg ulja, smješteni u posebnoj zgradi, moraju se postaviti u
zasebnu prostoriju koja čini požarni sektor otpornosti na požar od
najmanje 90 minuta.
Članak 19.
Vrata pogonskih prostorija i vrata na
putovima koji vode od tih prostorija na stubište i na siguran prostor, moraju
se otvarati u pravcu izlaženja.
Brave na vratima, koja se nalaze na
izlaznim putovima, moraju biti tako napravljene da omoguće otvaranje vrata
s unutarnje strane, pritiskom bilo kojeg dijela tijela čovjeka na dio
vrata u visini brave, bez upotrebe ključa ili alata.
Vrata moraju imati istu otpornost na
požar kao i požarni sektor u kojem su ugrađena, osim vrata koja vode
izravno na vanjski (slobodni) prostor koja mogu biti samo od negoriva
materijala.
2. Elektroenergetski objekt u zgradi koja
služi i za druge namjene
Članak 20.
Kada se elektroenergetsko postrojenje
postavlja u građevinu koja služi i za druge namjene, dijelovi postrojenja
podložni požaru, koji sadrže ulje, moraju se smjestiti u posebne požarne
sektore čiji zidovi, stropovi i podovi, moraju imati otpornost na požar od
najmanje 90 minuta. Vrata između požarnih sektora moraju imati otpornost
na požar kao i zid požarnog sektora.
Iznimno od stavka 1. ovog članka,
dopušteno je da se elektroenergetsko postrojenje s transformatorima s
količinom ulja do 1.500 kg, smjesti u tvorničku halu, uz uvjet da su
primijenjene druge jednako vrijedne mjere zaštite od nastanka i širenja požara.
Članak 21.
Ako se elektroenergetsko postrojenje
visokog napona postavlja u stambenu ili poslovnu građevinu, bolnicu,
vrtić, školu, robnu kuću ili trgovački centar, zatvorenu veliku
garažu ili športski objekt, dijelovi postrojenja koji sadrže ulje moraju se
smjestiti u posebne požarne sektore čiji zidovi, stropovi i podovi,
moraju imati otpornost na požar od najmanje 120 minuta, a vrata između
požarnih sektora moraju biti iste vatrootpornosti.
Članak 22.
Kada se elektroenergetsko postrojenje
postavlja u građevinu koja služi i za druge namjene, a u njega se
ugrađuje transformator bez ulja i sa izolacijom koja ne podržava gorenje,
isti se može smjestiti u istu prostoriju u koju se postavljaju drugi dijelovi
pripadnog elektroenergetskog postrojenja (blok visokog napona, niskonaponski
razvodni ormari i slično) bez vatrootpornog pregrađivanja prema tom
postrojenju i prema susjednim prostorijama građevine, uz uvjet da su
primijenjene druge jednako vrijedne mjere za zaštitu osoba koje u tim objektima
rade ili borave.
Članak 23.
Požarni sektori moraju imati pristup sa
slobodnog prostora ili iz prostorije koja je lako pristupačna s vanjske
strane. Vrata koja vode na otvoreni prostor moraju biti od negoriva materijala.
3. Elektroenergetski objekti na otvorenom
prostoru
Članak 24.
Kada se elektroenergetsko postrojenje
visokog napona postavlja na otvoreni prostor, uljni transformatori i
prigušnice moraju biti udaljeni od građevine i drugog transformatora
odnosno prigušnice, prema sljedećoj tablici:
Transformator nazivne snage (MVA) |
Najmanja udaljenost (m) |
iznad 1 do 10 |
3 |
iznad 10 do 40 |
5 |
iznad 40 do 200 |
10 |
iznad 200 |
15 |
Tablica
1.
Ukoliko se elektroenergetsko postrojenje
visokog napona postavlja na otvoreni prostor u blizini stambene ili poslovne
zgrade, bolnice, dječjeg vrtića, škole, robne kuće ili
trgovačkog centra, zatvorene velike garaže ili športskog objekta,
udaljenosti iz tablice 1. ovog članka moraju se dvostruko povećati.
Kada se postavljaju suhi transformatori
udaljenosti iz tablice 1. mogu se smanjiti na polovicu.
Ako se ugradi stabilni sustav za gašenje
požara na transformatoru koji će omogućiti gašenje požara raspršenom
vodom do dolaska vatrogasne postrojbe, koja mora opremom i ljudstvom osigurati
gašenje požara na transformatoru, udaljenosti navedene u tablici 1. mogu se
smanjiti na polovicu.
Ukoliko se udaljenosti iz stavka 1, 2, 3
i 4. ovog članka ne mogu ostvariti, smanjenje navedenih udaljenosti može
se postići odvojnim pregradnim zidom:
a) vatrootpornosti najmanje 60 minuta
između transformatora (detalji izvedbe prikazani na slici 7.1 hrvatske
norme HRN HD 637 S1),
– visine do vrha konzervatora (ako
postoji), u protivnom do vrha kotla postrojenja,
– dužine u veličini širine ili
dužine uljnog lijevka, ovisno o smjeru postavljanja transformatora.
b) vatrootpornosti najmanje 90 minuta
između transformatora i odvojnih zidova zgrade (detalji izvedbe prikazani
na slici 7.2 hrvatske norme HRN HD 637 S1).
Iznimno od stavka 1. ovog članka, za
transformatorske stanice smještene na stupu, udaljenost energetskog transformatora
od susjednih građevina mora iznositi najmanje 3 metra.
Kada se postavljaju transformatori snage
manje od 1 MVA blizu zapaljivih zidova, ovisno o vrsti i namjeni objekta
(zgrade), poduzimaju se posebne mjere zaštite od požara.
Članak 25.
Energetski transformatori moraju se
postaviti tako da se omogući pristup vatrogasnim vozilima za gašenje
požara sa dvije strane, koji moraju zadovoljiti propise o vatrogasnim
pristupima.
V. GRUPIRANJE
OPREME U POŽARNE SEKTORE
Članak 26.
Elektroenergetski objekti i
građevine u elektroenergetskim objektima unutar kojih su smještena
elektroenergetska postrojenja, dijele se na požarne sektore ovisno o
veličini požarne ugroženosti pojedinih prostora odnosno prostorija.
Zbog posebnosti elektroenergetskih
uređaja: generatora i energetskih transformatora te visokonaponskih
rasklopnih postrojenja, postrojenja upravljanja i informatike kao i kabelskih
tunela u hidroelektranama ti prostori čine samostalne (zasebne) požarne
sektore.
Ostala elektroenergetska postrojenja kao
srednjenaponski razvod, kabelski srednjenaponski razvod, agregat i druga
postrojenja, mogu se grupirati u požarne sektore, ako ti prostori imaju srednje
i visoko požarno opterećenje.
Druge građevine u krugu
elektroenergetskog objekta čine zasebne požarne sektore ako posebnim
propisima nije određeno da se moraju dijeliti na požarne sektore.
Članak 27.
Požarni sektori u građevini u kojoj je smješteno
elektroenergetsko postrojenje moraju zadovoljiti otpornost na požar u skladu s
specifičnim požarnim opterećenjem i to, za:
1. nisko požarno opterećenje do 1 GJ/m2 – 30
minuta,
2. srednje požarno opterećenje od 1-2 GJ/m2
– 60 minuta,
3. visoko požarno opterećenje preko 2 GJ/m2
– 90 minuta.
VI.
ODVOĐENJE ULJA
Članak 28.
Svaki energetski transformator ili uređaj
koji sadrži više od 1.500 kg ulja mora imati sustav za odvođenje ili
prihvat ulja.
Sustav za odvođenje ulja sastoji se od sabirne jame,
rešetke, sabirnog cjevovoda, uljne jame i odvoda sa kontrolnim oknom.
Članak 29.
Sustav za odvođenje transformatorskog
ulja izvodi se ispod energetskog transformatora ili uređaja ili na nekom
drugom pogodnom mjestu u okviru elektroenergetskog objekta ili izvan njega,
ovisno o raspoloživom prostoru i lokalnim uvjetima.
Članak 30.
Uljna jama izvodi se ili pojedinačno
za svaki transformator odnosno uređaj ili kao zajednička jama za više
transformatora, odnosno uređaja, u elektroenergetskom objektu.
Ako se uljna jama postavlja izvan mjesta
na kojemu se nalazi energetski transformator ili uređaj, način
njezina izvođenja odabire se ovisno o lokalnim uvjetima. Uljna jama se
povezuje sa sabirnom jamom ispod štićenog transformatora ili uređaja
pomoću sabirnog cjevovoda.
Uvjet za odvođenje ulja je da ulje
ni u kojem slučaju ne može prodrijeti u vodotokove, vodne zahvate ili kanalizaciju
i u kanale za kabele glavnih i pomoćnih strujnih krugova dotičnog
postrojenja.
Uljna jama mora imati takav volumen da
može primiti ukupnu količinu ulja koju sadrži energetski transformator ili
uređaj.
Ako uljna jama služi za više energetskih
transformatora ili uređaja, njezin volumen mora biti takav da primi
ukupnu količinu ulja energetskog transformatora ili uređaja koji
sadrži najviše ulja.
Sustav za odvođenje ulja izvodi se
tako da zapaljeno ulje koje istječe iz energetskog transformatora ili
uređaja ne može gorjeti u uljnoj jami. To se postiže postavljanjem sloja
kamena (debljine najmanje 300 mm, zrnatosti oko 40/60 mm) na metalnu rešetku
ili mrežu kojom se jama odvaja od okolnog prostora.
Sustav za odvođenje ulja mora se
izvesti tako da oborinske ili podzemne vode ne ometaju njegovu namjenu.
Članak 31.
Kod energetskih transformatora ili
uređaja koji sadrže do 1.500 kg ulja, izvođenje sustava za
odvođenje ulja nije obvezno, a umjesto njega mogu se koristiti
slijedeće mjere zaštite:
a) kada se elektroenergetsko postrojenje
nalazi u građevini koja služi i za druge namjene, prostorija u kojoj je
postavljen energetski transformator ili uređaj mora imati dovoljno
izdignut prag na vratima tako da cjelokupna količina ulja u slučaju
izlijevanja ostane unutar prostorije. Pod ove prostorije te zidovi do visine
praga na vratima moraju biti nepropusni za ulje,
b) kada se energetsko postrojenje nalazi
na otvorenom prostoru u posebnoj građevini, koja služi isključivo za
takvu namjenu, te na otvorenom prostoru izvan građevine, dopušteno je da
se ulje ispod transformatora skuplja u posebno izgrađenu jamu koja je
sagrađena od nepropusnog materijala (betona), kapaciteta koji može primiti
ukupnu količinu ulja koja se nalazi u transformatoru ili uređaju.
VII. OTKRIVANJE
I JAVLJANJE POŽARA
Članak 32.
U građevinama elektroenergetskog
objekta nazivnog napona 110 kV i višeg, odnosno nazivne pojedinačne snage
transformatora 20 MVA i veće te u građevinama elektrana sa
generatorom jedinične nazivne snage 10 MVA i veće, ako su ti
elektroenergetski objekti bez posade, mora se osigurati rano otkrivanje požara
i prijenos informacije o stanju navedenog sustava u centar nadzora i
upravljanja, sukladno propisima o sustavima za dojavu požara.
Uređaji sustava za automatsko otkrivanje
i javljanje požara moraju se ugraditi u prostorije u kojima se nalaze oprema i
uređaji koji mogu uzrokovati požar i koji su važni za siguran rad
elektroenergetskog objekta (srednjenaponsko postrojenje, generatorski prostor,
transformatorski prostor, upravljački prostori i sl.).
Uređaji za automatsko otkrivanje i
javljanje požara moraju se ugraditi u sve prostorije u području jednog
požarnog sektora osim prostora navedenih u propisu o sustavima za dojavu
požara.
VIII.
UREĐAJI ZA GAŠENJE POŽARA
a)
Vatrogasni aparati za početno gašenje požara
Članak 33.
Za gašenje početnih požara na
elektroenergetskim postrojenjima i uređajima postavljaju se vatrogasni
aparati za gašenje požara. Vrsta i količina vatrogasnih aparata
određuje se sukladno propisima o održavanju i izboru vatrogasnih aparata.
Za gašenje početnih požara na
visokonaponskim uređajima i postrojenjima mogu se koristiti vatrogasni
aparati sa plinskim sredstvom za gašenje ili prahom.
Ako su elektroenergetska postrojenja s
transformatorom koji ima do 1.500 kg ulja bez posade, trajno postavljanje
vatrogasnih aparata u postrojenje nije obvezno.
U elektroenergetskim postrojenjima iz
stavka 3. ovog članka, prilikom obavljanja radova održavanja i popravka,
potrebno je za vrijeme tih radova imati dovoljan broj vatrogasnih aparata koji
se određuje na temelju propisa o održavanju i izboru vatrogasnih aparata.
Članak 34.
Za gašenje manjih požara na tlu (npr.
manjih količina zapaljenog razlivenog ulja, kabela i sl.) može se, uz
ostale odgovarajuće sprave i sredstva, upotrijebiti i suhi pijesak ili
drugi prikladan neutralizator, koji se čuva na mjestima mogućeg
prolijevanja zapaljivih tekućina u odgovarajućim posudama, zajedno s
pripadajućom lopatom.
Članak 35.
Aparati za gašenje požara u elektroenergetskim
postrojenjima ne smiju se iznositi iz prostorija u koje su postavljeni niti je
dopuštena njihova uporaba u druge svrhe.
b) Stabilni sustav za gašenje požara
Članak 36.
Energetski transformatori i
električni rotacijski strojevi nazivnih snaga iznad 40 MVA po jedinici,
smješteni u građevinama, moraju imati stabilni sustav za gašenje požara.
Iznimno od odredbe stavka 1. ovog
članka, stabilni sustav za gašenje požara ne moraju imati cijevni
generatori, električni rotacijski strojevi hlađeni vodikom, a ni
drugi električni transformatori i strojevi koji imaju izolaciju koja nije
zapaljiva ili ne podržava gorenje a kod kojih je primijenjen sustav za rano
otkrivanje požara i prosljeđivanje te informacije u centar nadzora odnosno
upravljanja.
Energetski transformatori koji se nalaze
u elektroenergetskim postrojenjima na otvorenom prostoru ne moraju se štititi
stabilnim sustavom za gašenje požara ako su ispunjeni uvjeti iz članka 24.
ovog Pravilnika.
Članak 37.
Pri aktiviranju stabilnog uređaja za
gašenje požara mora se dati zvučni signal uzbune, koji ima pričuvni
izvor napajanja za rad od najmanje 2 sata.
Stabilni sustav za gašenje požara
aktivira se, odnosno komande na glavni zaporni ventil se prenose, u pravilu,
tako da se zahtijeva prethodno djelovanje osnovnih električnih zaštita
električnog rotacijskog stroja ili energetskog transformatora
(diferencijalna, nadstrujna, Buchholz i sl.).
Osim toga mora se razmagnetizirati i
isključiti pogon električnog rotacijskog stroja (npr.
isključenje dovoda vode pripadajuće vodne turbine odnosno dovoda pare
pripadajuće parne turbine i sl.).
Članak 38.
Osim automatskog aktiviranja uređaja
za gašenje požara, mora postojati mogućnost za njegovo neovisno i
neposredno ručno aktiviranje.
Naprava za ručno aktiviranje uređaja
za gašenje požara (tipkalo, ručica i sl.) mora se nalaziti na vidljivom,
lako pristupačnom i zaštićenom mjestu, u blizini štićenog
postrojenja te upadljivo označena crvenom bojom.
Ako postoji mogućnost da se naprava
za ručno aktiviranje uređaja za gašenje požara nehotice aktivira,
treba predvidjeti dvije uzastopne radnje za njezino aktiviranje (npr.
razbijanje stakla i pritisak na tipkalo).
Sve naprave za rukovanje automatskim
sustavom za gašenje požara moraju biti upadljivo i jasno označene crvenom
bojom i natpisima, s oznakama njihovih pogonskih položaja. Na prilazima do tih
naprava treba, po potrebi, postaviti i posebne natpise (putokaze).
Članak 39.
Razmaci između dijelova pod naponom
elektroenergetskog postrojenja i dijelova stabilnog uređaja za gašenje
požara moraju odgovarati propisima o tehničkim normativima za
elektroenergetska postrojenja nazivnog napona iznad 1000 V.
Dijelovi stabilnog uređaja za
gašenje požara moraju biti zaštićeni od previsokog napona dodira prema
propisima o tehničkim normativima za električne instalacije niskog
napona.
Ako u elektroenergetskom postrojenju
postoji opasnost od eksplozije, dijelovi stabilnog sustava za gašenje požara
koji su bitni za gašenje moraju se zaštititi od eksplozije prikladnim
smještajem, odgovarajućom konstrukcijom ili odgovarajućim mjerama za
smanjenje djelovanja eksplozije.
Članak 40.
Ako je postrojenje zaštićeno
stabilnim uređajem za gašenje požara raspršenom vodom, mora postojati
mogućnost odvođenja vode, da se voda ispuštena iz uređaja ne bi
razlijevala na dijelove postrojenja.
IX. VODA ZA
GAŠENJE POŽARA
Članak 41.
Transformatorske stanice nazivnog napona
110 kV i višeg te elektrane nazivne snage 10 MVA i veće, moraju imati
osigurane dovoljne količine vode za opskrbu vatrogasnih vozila za gašenje
požara na elektroenergetskom objektu, postrojenju ili uređaju.
Voda za gašenje požara može biti
osigurana na jedan od načina:
a) slijepim krakom hidrantske mreže na
kojem se nalazi najmanje jedan nadzemni hidrant na ulazu u krug ili u krugu
elektroenergetskog objekta, dovoljno udaljenom od visokonaponskog postrojenja,
kapaciteta (količina i tlak raspoložive vode) prema propisima za vanjsku
hidrantsku mrežu za gašenje požara koji su na snazi,
b) spremnikom kapaciteta od 12 m3
vode s ugrađenim usisnim uređajem, koji osigurava gašenje požara s
pjenom u trajanju od 30 minuta, uporabom dvije mlaznice za pjenu kapaciteta od
200 l/minuti.
X. SIGURNOSNO
OSVJETLJENJE
Članak 42.
U građevinama sa elektroenergetskim
postrojenjima i uređajima mora biti izvedena sigurnosna rasvjeta, prema
važećim hrvatskim normama i propisima.
Svjetiljke sigurnosne rasvjete mogu se
napajati iz akumulatorskih baterija za druge potrebe u elektroenergetskom
objektu ili iz vlastitih baterija.
Svjetiljke protupaničnog osvjetljenja
moraju biti posebno vidljivo označene i postavljene iznad vrata, na
stubištima, izlazima i prolazima tako da se omogući slobodan izlaz
najkraćim putom iz građevine, odnosno objekta.
Prostori u kojima se nalaze uređaji
za upravljanje i nadzor moraju biti osvijetljeni nužnim osvjetljenjem s
najmanje 15 luksa, a izlazni putovi moraju biti osvijetljeni protupaničnim
osvjetljenjem s najmanje 1 luksa (mjereno 0,8 m od razine poda).
XI.
ORGANIZACIJSKE MJERE ZAŠTITE OD POŽARA
Članak 43.
Za elektroenergetske objekte sa
postrojenjima nazivnog napona 110 kV i višim odnosno nazivne jedinične
snage 10 MVA i više, mora se izraditi operativni plan alarmiranja i gašenja u
slučaju požara te osigurati provedba tog plana.
O operativnom planu gašenja i alarmiranja
u slučaju požara mora biti upoznata lokalna vatrogasna postrojba koja
će postupati po tom planu.
Sastavni dio operativnog plana gašenja i
alarmiranja u slučaju požara su i upute o postupcima osoblja u centru
daljinskog upravljanja prilikom dojave požarnog alarma iz štićenog
elektroenergetskog objekta, način obavješćivanja najbliže
teritorijalne vatrogasne postrojbe i upute za isključenje električne
energije te druge upute važne za postupanje u slučaju požara.
Djelovanje vatrogasaca na
elektroenergetskim postrojenjima dopušteno je samo uz suradnju s osposobljenim
djelatnicima za upravljanje i nadzor odnosno za vođenje ili/i održavanje
elektroenergetskog postrojenja. Vlasnik odnosno korisnik elektroenergetskog
postrojenja, obvezan je, za tu svrhu, osigurati najbržu i pouzdanu
komunikaciju svojih osposobljenih radnika.
Na glavnim ulaznim vratima u
elektroenergetski objekt mora biti natpisna ploča sa slijedećim
podacima:
– naziv elektroenergetskog objekta,
– naziv vlasnika odnosno korisnika
objekta,
– telefonski broj na koji se mogu javiti
neobičnosti zapažene na objektu.
XII. UKLANJANJE
(DEMONTAŽA) STABILNIH SUSTAVA ZA DOJAVU I GAŠENJE POŽARA
Članak 44.
U elektroenergetskim objektima, gdje na dan
stupanja na snagu ovog Pravilnika postoje stabilni sustavi za dojavu i gašenje
požara, a po ovom Pravilniku nisu obvezni, mogu se ti stabilni sustavi ukloniti
(demontirati) u postupku utvrđenom propisima o gradnji.
Članak 45.
Korisnik elektroenergetskog objekta je
obvezan održavati u ispravnom stanju stabilne sustave za dojavu i gašenje
požara sve do njihova uklanjanja (demontaže).
Uklanjanje (demontaža) stabilnih sustava
za dojavu i gašenje požara mora se provesti uz poduzete mjere sigurnosti
propisane za rad u takvim elektroenergetskim objektima.
XIII.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 46.
Stupanjem na snagu ovog Pravilnika
prestaje važiti Pravilnik o tehničkim normativima za zaštitu
elektroenergetskih postrojenja i uređaja od požara (»Narodne novine«, br.
53/91) i Upute o zaštiti od požara za daljinski vođena i daljinski
nadzirana elektroenergetska postrojenja (»Narodne novine«, br. 41/91).
Članak 47.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana
od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbe članka 43. koja se
počinje primjenjivati od 1. siječnja 2007. g.
Broj: 511-01-52-79178/04-10798
Zagreb, 5. prosinca 2005.
Ministar
Ivica
Kirin, v. r.